stdClass Object
(
[id] => 1219139
[title] => Prije 30 godina napustila nas je Đurđica Barlović, Splićanka koja je bila i zvijezda i samo mama, sin Hrvoje s nama dijeli obiteljske fotografije: Terase su nam bile pune cvijeća, sjajno je šivala... Još su žive njene ruže
[alias] => prije-30-godina-napustila-nas-je-durdica-barlovic-splicanka-koja-je-bila-i-zvijezda-i-samo-mama-sin-hrvoje-s-nama-dijeli-obiteljske-fotografije-terase-su-nam-bile-pune-cvijeca-sjajno-je-sivala-jos-su-zive-njene-ruze
[catid] => 262
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Đurđica Barlović, legendarna hrvatska pjevačica, dugogodišnji zaštitni znak Novih fosila, preminula je 26. kolovoza 1992. godine u Zadru, u 42. godini, od posljedica srčanog udara.
Da je Rajko Dujmić, osnivač Novih fosila, njezin nekadašnji kolega iz benda, živ, možda bi na današnji dan, na 30. godišnjicu njezina tragičnog odlaska, zasigurno opet ponovio ovu rečenicu:
– Tog dana kada je umrla, vjerovali ili ne, svi satovi u mom stanu su stali. Kasnije sam čuo tu tužnu vijest… – rekao je tada primjetno utučeni Rajko.
Bila je to uistinu tužna vijest koja je odjeknula cijelim područjem bivše Jugoslavije. Jer Đurđica, rodom Splićanka, nije bila samo odličan vokal i scenska pojava, ona je bila legenda. I kad je otišla iz benda, još su je dugo pamtili kao simbol Novih fosila.
Iako je poslije dobila zamjenu u vidu Sanje Doležal, mnogi fanovi Fosila uvijek su s nostalgijom govorili o Đurđičinu pečatu unesenom u koloplet izvanvremenskih hitova.
Možemo li ih sve nabrojiti? Ne. Previše ih je. Ali moramo spomenuti makar dio, ‘’Diridondu’’, “Da te ne volim”, “Neka vali gingolaju svoje barke”, “Sanjaj me”, “Nikog nema da mu kažem”, “Kaži mi, mama”, “Najdraže moje”, “Šuti, moj dječače plavi”, “Zbogom...”, “Saša”, “Plava košulja”, “Hoću li znati”, “Tonka”, “Ključ ispod otirača, “Sklopi oči”, “Tajna”, “Čuješ li me, jel ti drago”, “Reci mi tiho, tiho”, “Ne budi me, mati’’...
---
---
U obilju blesavih poskočica koje jurcaju današnjim estradnim nebom, hitovi koje su Fosili iz godine u godinu izdavali izazivaju nam poštovanje.
Jer u njihovim pjesmama, u sjajnoj Đurđičinoj izvedbi stajala je kompletna priča. I to je jedan od razloga da ih i dandanas pjevuše, traže sve generacije.
---
---
– Đurđicu sam imala prigodu bolje upoznati tijekom naših turneja po Sovjetskom Savezu, trajale su i po četiri mjeseca. Tada još nije bila u Novim fosilima, bila je još djevojka.
Bile smo cimerice i u hotelu, puno smo se družile. Dobro su joj ležali američki glazbeni standardi, imala je posebnu, tamnu boju glasa. Poslije se odlično uklopila u Fosile.
Bila je divna osoba, žena, majka. Odlično je šivala, sebi je šivala garderobu. Tužno je to, umrla je kao mlada osoba. Prerano – veli kolegica joj, diva Zdenka Kovačiček.
Obitelj joj je bila najvažnija
Đurđica, rodom Splićanka, od malih je nogu bila naklonjena glazbi. Prvi je nastup imala već s 13 godina, a njezin talent i specifičan vokal zamijetio je i skladatelj i dirigent Đeki Srbljenović. Postala je članica splitskog VIS-a “Batali”, nakon čega odlazi u Zagreb.
---
---
Onog trenutka kad je ušla u Nove fosile počeo je njezin zvjezdani status. Fosili su vrlo brzo postali jedan od najpopularnijih bendova na prostoru bivše Jugoslavije. Svaki njihov nastup bio je ekstaza, turneja navala eksplozije.
Negdje na tom putu, Đurđica se, tada već udana žena i majka dvoje djece, umorila. Godine 1983. izlazi iz grupe, a na njezino mjesto dolazi Sanja Doležal. Sljedeće godine, 1984., počinje njezina samostalna karijera.
Radili smo urnebesnim tempom
– Đurđica je otišla od nas kad je željela srediti svoj obiteljski život, jer mi smo radili urnebesnim tempom. Njoj je obitelj bila važnija od nas, važnija od bilo kakvog nastupa, novca. Ona je bila rođena za majku, suprugu, a s druge strane, ona je isto tako bila vrhunska pjevačica.
Nikada zbog nje nismo otkazali koncert, nikada joj nije pukao glas – prenosile su se nakon njezine smrti riječi njezina kolege, danas također preminulog Dujmića.
Njezina kolegica Zdenka Kovačiček sjeća se njezine veze sa studentom stomatologije, Ivanom, Đurđičinim budućim suprugom i ocem njihovo dvoje djece. Zdenka je taman kupila stan u neboderu, a preko ceste na Savskoj s majkom je živio Ivan.
---
---
– Taman sam kupila taj stan, počela sam ga uređivati i, iako nije bio namješten, Đurđica je počela živjeti u njemu. Odgovarao joj je jer je taman preko puta s majkom u stanu živio njezin zaručnik. U tom mom stanu su se družili, tako im je bilo praktičnije. Boravila je tu oko godinu dana – govori Zdenka.
Dalmatinski odgoj
Đurđica je umrla od posljedica akutnog infarkta srca izazvanog trombozom desne koronarne arterije, na Internom odjelu zadarske bolnice. Iza sebe je ostavila supruga i dva sina, Hrvoja i Bornu, obitelj s kojom je živjela u stanu na Jarunu.
Ljudi koji su je dobro poznavali tvrdili su da je ostavila zvjezdani život kako bi bila majka i supruga. Sin Hrvoje Barlović rekao nam je da je nakon povrataka kući s vikend nastupa, na ulazu kao Superman odbacivala plašt glazbene zvijezde. I u tom trenutku postajala mama i supruga.
---
---
– Bila je Splićanka, tu joj i dandanas živi obitelj, odgojena je tradicionalno dalmatinski, isto kao naše bake. Vukla je te vrijednosti. Đurđicom Barlović postajala bi samo vikendima kad je nastupala. Nije hodala po kući i pjevala “Najdraže moje”, bila je majka u punom smislu te riječi.
Danas su nam zvijezde influenceri koji su otvorili svoj profil s fotkama, a u njezino ste doba trebali napraviti nešto istinski hvalevrijedno da biste stekli takav status.
Bili smo voljeni, zbrinuti
Đurđica je bila zvijezda, raduje me jako da je se ljudi i danas tako intenzivno sjećaju. Pitaju me koja joj je bila najdraža pjesma. To je kao da pitate majku koje joj je najdraže dijete – veli njezin sin Hrvoje, koji s bratom Bornom vodi Facebook stranicu posvećenu njihovoj majci.
Govori nam kako je bila mama u u punom smislu te riječi, 24 sata cijeli tjedan. Usprkos svim njezinim glazbenim obvezama, djeca su uvijek bila zbrinuta, sita, svaki dan i vikendom kuhalo se za ručak, spremalo, ma kao i u drugim obiteljima. Do treće, četvrte godine tati Ivanu su tijekom njezinih glazbenih izbivanja u pomoć uskakale bake, zagrebačka i splitska.
---
/All
---
One su odigrale ključnu ulogu nakon njezine smrti.
– Nakon što je mama umrla, nekoliko godina pomagale su tati da se snađe u svemu tome. Bila je jako svestrana žena, u našem su stanu na Jarunu dvije terase koje su bile pune cvijeća. Sama ga je uzgajala, imali smo i kivi. Neke od njezinih ruža i danas su tu.
Voljela je šivati, kuhati. I kao osoba je bila posebna. U bendu je bila ravnopravna s ostalim članovima, katkad je bila kao muško. Nosila je kao i oni zvučnike i instrumente. Imala je samo 160 centimetara, ali nije pred njima glumila damu. Danas masu pjevačica glume dame. Ali ona ne.
To je bilo pitanje odabira, ili ćeš glumatati ili ćeš biti dio tima. To je već stvar karaktera – veli Hrvoje.
Mijenjala plinske boce, gume na autu
Snažna je bila i kad je trebalo zamijeniti plinsku bocu. Ili na cesti samostalno promijeniti puknutu automobilsku gumu. Uzela bi, kaže Hrvoje, dizalicu i sredila stvar.
Pitali smo ga ima li konkretnija saznanja zbog čega je napustila bend koji je tada žario i palio estradnim nebom. Ne može nam to cjelovito odgovoriti, ali misli da je moguće da je izišla iz Fosila zbog velike čežnje za obitelji.
---
---
– Naredalo se tu godina i godina nastupa, i po nekoliko dnevno, turneja, vikend gostovanja. Takav naporan život ostavlja traga i na privatnosti. A mama je željela još jedno dijete. Ne znam vam prave odgovore, bio sam tada još dijete. Ali znam da se razišla s Fosilima i odlučila krenuti u solo karijeru.
Trag u srcima ljudi
S ostalim članovima benda nije se baš intenzivno viđala, ali bili su u kontaktu. Čak sam kasnije čuo kako je pokojni Rajko rekao kako je mislio za nju nešto pisati. I bilo mu je žao što to nije učinio. Znam da je izjavljivao kako je u novom okupljanju Fosila opet želio Đurđicu u postavi – kaže sin Hrvoje.
U Splitu joj još uvijek živi brat s obitelji, kojega Hrvoje i Borna rado posjećuju. Pa se podruže na brodu, oko lipe spize, održavaju bliski kontakt. Svi u obitelji obožavaju more, Hrvoje veli kako im je mama guštala u vožnji gliserom ili barkicom. I sinovi joj nastavljaju tom tradicijom, ljeta provode po Jadranu, i uvijek kreću od Paga, obiteljske im cjeloživotne polazne stanice.
---
Braća Borna i Hrvoje Barlović
---
– Volimo znati da je naša mama ostavila tako lijepi trag u srcima ljudi. I da je ljudi i u Splitu i u Zagrebu i na brojnim drugim mjestima još uvijek vole, i čuvaju uspomenu na nju i na njezine pjesme. Te pjesme imaju cijelu priču u sebi, to je mali život satkan u rimi. Mnogi su uz njih odrastali, voljeli se, živjeli. Lijepo je znati da je naša mama dio toga – veli Hrvoje.
Đurđica Barlović, legendarna hrvatska pjevačica, dugogodišnji zaštitni znak Novih fosila, preminula je 26. kolovoza 1992. godine u Zadru, u 42. godini, od posljedica srčanog udara.
Da je Rajko Dujmić, osnivač Novih fosila, njezin nekadašnji kolega iz benda, živ, možda bi na današnji dan, na 30. godišnjicu njezina tragičnog odlaska, zasigurno opet ponovio ovu rečenicu:
– Tog dana kada je umrla, vjerovali ili ne, svi satovi u mom stanu su stali. Kasnije sam čuo tu tužnu vijest… – rekao je tada primjetno utučeni Rajko.
Bila je to uistinu tužna vijest koja je odjeknula cijelim područjem bivše Jugoslavije. Jer Đurđica, rodom Splićanka, nije bila samo odličan vokal i scenska pojava, ona je bila legenda. I kad je otišla iz benda, još su je dugo pamtili kao simbol Novih fosila.
Iako je poslije dobila zamjenu u vidu Sanje Doležal, mnogi fanovi Fosila uvijek su s nostalgijom govorili o Đurđičinu pečatu unesenom u koloplet izvanvremenskih hitova.
Možemo li ih sve nabrojiti? Ne. Previše ih je. Ali moramo spomenuti makar dio, ‘’Diridondu’’, “Da te ne volim”, “Neka vali gingolaju svoje barke”, “Sanjaj me”, “Nikog nema da mu kažem”, “Kaži mi, mama”, “Najdraže moje”, “Šuti, moj dječače plavi”, “Zbogom...”, “Saša”, “Plava košulja”, “Hoću li znati”, “Tonka”, “Ključ ispod otirača, “Sklopi oči”, “Tajna”, “Čuješ li me, jel ti drago”, “Reci mi tiho, tiho”, “Ne budi me, mati’’...
---
---
U obilju blesavih poskočica koje jurcaju današnjim estradnim nebom, hitovi koje su Fosili iz godine u godinu izdavali izazivaju nam poštovanje.
Jer u njihovim pjesmama, u sjajnoj Đurđičinoj izvedbi stajala je kompletna priča. I to je jedan od razloga da ih i dandanas pjevuše, traže sve generacije.
---
---
– Đurđicu sam imala prigodu bolje upoznati tijekom naših turneja po Sovjetskom Savezu, trajale su i po četiri mjeseca. Tada još nije bila u Novim fosilima, bila je još djevojka.
Bile smo cimerice i u hotelu, puno smo se družile. Dobro su joj ležali američki glazbeni standardi, imala je posebnu, tamnu boju glasa. Poslije se odlično uklopila u Fosile.
Bila je divna osoba, žena, majka. Odlično je šivala, sebi je šivala garderobu. Tužno je to, umrla je kao mlada osoba. Prerano – veli kolegica joj, diva Zdenka Kovačiček.
Obitelj joj je bila najvažnija
Đurđica, rodom Splićanka, od malih je nogu bila naklonjena glazbi. Prvi je nastup imala već s 13 godina, a njezin talent i specifičan vokal zamijetio je i skladatelj i dirigent Đeki Srbljenović. Postala je članica splitskog VIS-a “Batali”, nakon čega odlazi u Zagreb.
---
---
Onog trenutka kad je ušla u Nove fosile počeo je njezin zvjezdani status. Fosili su vrlo brzo postali jedan od najpopularnijih bendova na prostoru bivše Jugoslavije. Svaki njihov nastup bio je ekstaza, turneja navala eksplozije.
Negdje na tom putu, Đurđica se, tada već udana žena i majka dvoje djece, umorila. Godine 1983. izlazi iz grupe, a na njezino mjesto dolazi Sanja Doležal. Sljedeće godine, 1984., počinje njezina samostalna karijera.
Radili smo urnebesnim tempom
– Đurđica je otišla od nas kad je željela srediti svoj obiteljski život, jer mi smo radili urnebesnim tempom. Njoj je obitelj bila važnija od nas, važnija od bilo kakvog nastupa, novca. Ona je bila rođena za majku, suprugu, a s druge strane, ona je isto tako bila vrhunska pjevačica.
Nikada zbog nje nismo otkazali koncert, nikada joj nije pukao glas – prenosile su se nakon njezine smrti riječi njezina kolege, danas također preminulog Dujmića.
Njezina kolegica Zdenka Kovačiček sjeća se njezine veze sa studentom stomatologije, Ivanom, Đurđičinim budućim suprugom i ocem njihovo dvoje djece. Zdenka je taman kupila stan u neboderu, a preko ceste na Savskoj s majkom je živio Ivan.
---
---
– Taman sam kupila taj stan, počela sam ga uređivati i, iako nije bio namješten, Đurđica je počela živjeti u njemu. Odgovarao joj je jer je taman preko puta s majkom u stanu živio njezin zaručnik. U tom mom stanu su se družili, tako im je bilo praktičnije. Boravila je tu oko godinu dana – govori Zdenka.
Dalmatinski odgoj
Đurđica je umrla od posljedica akutnog infarkta srca izazvanog trombozom desne koronarne arterije, na Internom odjelu zadarske bolnice. Iza sebe je ostavila supruga i dva sina, Hrvoja i Bornu, obitelj s kojom je živjela u stanu na Jarunu.
Ljudi koji su je dobro poznavali tvrdili su da je ostavila zvjezdani život kako bi bila majka i supruga. Sin Hrvoje Barlović rekao nam je da je nakon povrataka kući s vikend nastupa, na ulazu kao Superman odbacivala plašt glazbene zvijezde. I u tom trenutku postajala mama i supruga.
---
---
– Bila je Splićanka, tu joj i dandanas živi obitelj, odgojena je tradicionalno dalmatinski, isto kao naše bake. Vukla je te vrijednosti. Đurđicom Barlović postajala bi samo vikendima kad je nastupala. Nije hodala po kući i pjevala “Najdraže moje”, bila je majka u punom smislu te riječi.
Danas su nam zvijezde influenceri koji su otvorili svoj profil s fotkama, a u njezino ste doba trebali napraviti nešto istinski hvalevrijedno da biste stekli takav status.
Bili smo voljeni, zbrinuti
Đurđica je bila zvijezda, raduje me jako da je se ljudi i danas tako intenzivno sjećaju. Pitaju me koja joj je bila najdraža pjesma. To je kao da pitate majku koje joj je najdraže dijete – veli njezin sin Hrvoje, koji s bratom Bornom vodi Facebook stranicu posvećenu njihovoj majci.
Govori nam kako je bila mama u u punom smislu te riječi, 24 sata cijeli tjedan. Usprkos svim njezinim glazbenim obvezama, djeca su uvijek bila zbrinuta, sita, svaki dan i vikendom kuhalo se za ručak, spremalo, ma kao i u drugim obiteljima. Do treće, četvrte godine tati Ivanu su tijekom njezinih glazbenih izbivanja u pomoć uskakale bake, zagrebačka i splitska.
---
/All
---
One su odigrale ključnu ulogu nakon njezine smrti.
– Nakon što je mama umrla, nekoliko godina pomagale su tati da se snađe u svemu tome. Bila je jako svestrana žena, u našem su stanu na Jarunu dvije terase koje su bile pune cvijeća. Sama ga je uzgajala, imali smo i kivi. Neke od njezinih ruža i danas su tu.
Voljela je šivati, kuhati. I kao osoba je bila posebna. U bendu je bila ravnopravna s ostalim članovima, katkad je bila kao muško. Nosila je kao i oni zvučnike i instrumente. Imala je samo 160 centimetara, ali nije pred njima glumila damu. Danas masu pjevačica glume dame. Ali ona ne.
To je bilo pitanje odabira, ili ćeš glumatati ili ćeš biti dio tima. To je već stvar karaktera – veli Hrvoje.
Mijenjala plinske boce, gume na autu
Snažna je bila i kad je trebalo zamijeniti plinsku bocu. Ili na cesti samostalno promijeniti puknutu automobilsku gumu. Uzela bi, kaže Hrvoje, dizalicu i sredila stvar.
Pitali smo ga ima li konkretnija saznanja zbog čega je napustila bend koji je tada žario i palio estradnim nebom. Ne može nam to cjelovito odgovoriti, ali misli da je moguće da je izišla iz Fosila zbog velike čežnje za obitelji.
---
---
– Naredalo se tu godina i godina nastupa, i po nekoliko dnevno, turneja, vikend gostovanja. Takav naporan život ostavlja traga i na privatnosti. A mama je željela još jedno dijete. Ne znam vam prave odgovore, bio sam tada još dijete. Ali znam da se razišla s Fosilima i odlučila krenuti u solo karijeru.
Trag u srcima ljudi
S ostalim članovima benda nije se baš intenzivno viđala, ali bili su u kontaktu. Čak sam kasnije čuo kako je pokojni Rajko rekao kako je mislio za nju nešto pisati. I bilo mu je žao što to nije učinio. Znam da je izjavljivao kako je u novom okupljanju Fosila opet želio Đurđicu u postavi – kaže sin Hrvoje.
U Splitu joj još uvijek živi brat s obitelji, kojega Hrvoje i Borna rado posjećuju. Pa se podruže na brodu, oko lipe spize, održavaju bliski kontakt. Svi u obitelji obožavaju more, Hrvoje veli kako im je mama guštala u vožnji gliserom ili barkicom. I sinovi joj nastavljaju tom tradicijom, ljeta provode po Jadranu, i uvijek kreću od Paga, obiteljske im cjeloživotne polazne stanice.
---
Braća Borna i Hrvoje Barlović
---
– Volimo znati da je naša mama ostavila tako lijepi trag u srcima ljudi. I da je ljudi i u Splitu i u Zagrebu i na brojnim drugim mjestima još uvijek vole, i čuvaju uspomenu na nju i na njezine pjesme. Te pjesme imaju cijelu priču u sebi, to je mali život satkan u rimi. Mnogi su uz njih odrastali, voljeli se, živjeli. Lijepo je znati da je naša mama dio toga – veli Hrvoje.
Prije 30 godina napustila nas je Đurđica Barlović, Splićanka koja je bila i zvijezda i samo mama, sin Hrvoje s nama dijeli obiteljske fotografije: Terase su nam bile pune cvijeća, sjajno je šivala... Još su žive njene ruže
Đurđica Barlović, legendarna hrvatska pjevačica, dugogodišnji zaštitni znak Novih fosila, preminula je 26. kolovoza 1992. godine u Zadru, u 42. godini, od posljedica srčanog udara.
Da je Rajko Dujmić, osnivač Novih fosila, njezin nekadašnji kolega iz benda, živ, možda bi na današnji dan, na 30. godišnjicu njezina tragičnog odlaska, zasigurno opet ponovio ovu rečenicu:
– Tog dana kada je umrla, vjerovali ili ne, svi satovi u mom stanu su stali. Kasnije sam čuo tu tužnu vijest… – rekao je tada primjetno utučeni Rajko.
Bila je to uistinu tužna vijest koja je odjeknula cijelim područjem bivše Jugoslavije. Jer Đurđica, rodom Splićanka, nije bila samo odličan vokal i scenska pojava, ona je bila legenda. I kad je otišla iz benda, još su je dugo pamtili kao simbol Novih fo...
