Kad bi bilo načina i kada bi on bio u stanju razumjeti me kao Hrvat Hrvata, ispričao bih se Marku Perkoviću Thompsonu za svaku kritičnu riječ, za svaku negativnu kvalifikaciju, te estetsku ili političku diskvalifikaciju, što sam ih ispisivao na njegov račun, uvjeren kako je taj čovjek u nesporazumu sa stvarnošću. U međuvremenu sam, naime, fatalno prekasno, shvatio da sam u nesporazumu sa stvarnošću ja, dok je Marko u potpunom skladu s onim što današnja Hrvatska jest.
Ne bih se pravdao – jer slobodan čovjek se, citirat ću Josifa Brodskog, pozna po tome što za svoje poraze ne optužuje druge – ali možda me je zavaralo to što se preko Thompsonovih leđa, da ne kažem pjesama, desetak godina dijelilo hrvatsko građanstvo, pa je onaj ljeviji dio bio izričito protiv, dok su desni...
