Pametniji popušta! Pa su tako popustile i mjere našeg milog i dragog Stožera, koji je vidio da smo i mi lagano počeli popuštati – živcima. Bez kave i Marijana Badela, bez kladionice i tiketa, bez teretana i sprava za vježbanje, Šibenčani su već bili na rubu pucanja, pa su jedva dočekali ponedjeljak. Bio je to valjda prvi ponedjeljak koji se čekao kao da je petak.
Na trgu četiri kafića bilo je kao u filmu 'Gospodar prestenova: Povratak kralja'. Kralj kave, Zlatko Vukičević, od ranog je jutra, već od sedam ujutro kafenisao sa svojim stalnim mušterijama ispred priručne portele svog sada već kultnog kafea 'Giro espreso'
- 'Konačno, jer sam se već umorio od Playstationa, Netflixa i kuvanja ručka kući. Napokon sam se vratio onom u čemu uživam i što najbolje znam - kuvanju kave, šanku i svojim gostima. Ovo popuštanje i otvaranje ove 'portele' za kavu je slamka spasa, nekako ćemo preživit. Ne moš ti prijatelju, nikako na zelenu granu – dobiješ od države četiri, a ispod vrata te čeka deset iljad kuna računa. Ja san potrošija dosad sve rezerve, ovo je bija spas u zadnji čas. Zaradit ćemo sto kuna kroz jutro, imat ćemo barem dici za skripte fotokopirat za školu, za osnovne troškove. A ionako, šta bi sad radija kući?' - veli nam Zlatko, dok stalna mušterija Maša Štrbinić Šunjić, iz obližnjeg Vintage Love butika ne može dočekati da mi perstanemo s govarancijom, kako bi i ona došla na red za svoju narudžbu – prvi pravi espresso nakon nekoliko mjeseci prisilne apstinencije. Jer, ove se kave iz aparata ne mogu mirit s ovima iz kafića.
Još da je sist na štekat! Al nema, ne smi se, upozorava Zlatko, niti se smi itko pustit unutra. - 'Nadam se da će sad i ova naš mali trgić živnut. Jer, bilo je stvarno ajme. Nikog živog na njemu, samo smo ja i frizerka Mirela prkosile koroni.' - priča nam Maša.
A vamo, kod Zlatka, neke se mušterije bune što im kavu daje u papirnatim čašama, a ne u keramici - 'Imaš najlipše ćikare u gradu, a kavu nam daješ u škartocima. Ni to se ne smi?!' - bune se. A drugi se bune protiv ovog šta se buni – 'Ajde, brate, jedva smo dočekali da nam otvore kafiće barem za kavu, a ti bi sad već i ćikare bira?!' Eto na,očito se još nije rodio onaj ko bi narodu ugodio. Uvik malo!
-'E, lako bi mi za sve kad bi bar ova turistička sezona bila kako triba. Jer, prošla je tribala bit najbolja ikada, završila se podzemna garaža na Poljani, a onda je došla ova glupa korona i sve nas bacila na inkanat!' - napominje Zlatko.
Za kave je otvorio i susjedni Hendriks, a Damir Žaja iz Bona još se nećka. Ali, trg je živnuo, neka je hladno, veljača je pokazala zube, i ruke zebu, ali ljudima je barem toplo oko srca.
No, ne dijele svi Zlatkov optimizam. Tomislav Biluš ne misli još otvarati svoj popularni Vinrtage bare, barem još neko vrijeme dok vlast ne dopusti otvaranje štekata. Zašto? Kratko i jasno – ne isplati se samo zbog kave otvarati kafić! - 'Konkurencija je velika, svatko ima sad kavu – trafike, benzinske, pekare, šoping centri, svi živi daju coffe to go. I svima se njima dozvolilo prodavat kavu, iako to nisu ni objekti namijenjeni za to, niti minimalne tehničke uvjete, niti je to nije njihova branša, a nama ugostiteljima uzimaju kruh. Kako bi sad bilo da mi krenemo u kafićima prodavat gorivo, kruh, novine. Vjerovatno bi se pobunili, ne bi im bilo pravo' – komentira Tomislav Biluš Beli.
A da je bolje trenirat ikako nego nikako, slaže se i Ive Vukšić, poznati šibenski bodybuilder i vlasnik Veni fitnessa koji je vrata svog objekta zatvorio točno na 28 dan mjeseca studenog i sada ih otvara nakon dva i pol mjeseca pauze, od 15. veljače.
– 'Poštujemo strogo sve propisane mjere. Ljudi ostaju samo kratko, tuširanja nema, dolazi se s maskama i odlazi s maskama, vodimo evidenciju, pa ćemo vidjet kako ide. Ali, sigurno je upola manje ljudi nego što je bilo u normalnim vremenima prije epidemije. Strah je učinio svoje, ljudi se boje korone, izbjegavaju bilo kakva okupljanja' – govori nam Vukšić.
Njegova teretana ima na dva nivoa oko 300 kvadrata, mogao bi dakle u njoj imati maksimalno 15 ljudi, jer je mjerama određeno da za svakog vježbača mora imati minimalno 20 kvadrata...
- A ja sada u teratani - podne je – imam troje ljudi. Prije sat vremena bilo ih je pet, a večeras će ih možda biti prema onome kako su se najavili osam, do najviše deset. I to vam je to. Ponavljam, svima nama u teretanama i fitness centrima posao je pao za 50 posto i inače. Trebat će vremena dok se to ne vrati, dok ne dođe sve na svoje.'