StoryEditorOCM
FotođirMORE LJUBAVI

Strastveni ribolovac s Baldekina oduševljava maketama: ‘Radim za svoj gušt, u mojoj floti je desetak slavnih brodova‘

Piše Branimir Periša
7. svibnja 2022. - 09:04

U niko doba zaželi se pjesnikova duša kukumara, boba i vrtla poslin kiše, a duša ribolovca vapi naoko za beznačajnim, neuglednim stanovnicima mora, šparima i glambočima.

Za tim ribama žali Spomenko Erak (1951.), Šibenčanin s Baldekina, predani ribolovac i jednako strastveni brodomaketar, ljubitelj mora i oceana.

- Da mi se naloviti i najisti friganih špara i glamboča! - kao da je sve što želi, premda ribom najmanje oskudijeva. I to samim oboritim bokunima: zajedno s kompanjonom Darkom Devčićem najviše, a i sa Živanom Deradom, koji imaju svoje brodove, Spomenko redovito odlazi u ribolovne ekspedicije i vraćaju se s lijepim škrpinama, pagrima, šampjerima...

Svega blaga božjeg iz mora s udaljenih brakova tu bude, ali nekoć sasvim običnih špara i glamboča, veličinom tek ribica u odnosu na spomenute ljoge iz oboritog tabora na kojoj su svi šibenski dječaci učili koristiti tunju i strpljivost, više nema po uvalama Kanala svetog Ante. Malene su to ribe, no stvorene za velike gurmanske gušte; tolike da im sve te oborite mogu puvati, znade svaki bonkulović.

image

Brodomaketarstvom se Spomenko bavi zadnjih trideset godina

Nikolina Vuković Stipaničev/Cropix

Ćaćina pasara

Never more, never more! Nikad više, jednak je odgovor duši pjesnika, Arsena Dedića i duši ribolovca Eraka, koji je još kao dječarac upio svu neodoljivu jednostavnost hedonizma Šibenčana 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća.

- Ćaća je imao jedan brod, pasaru, a kako onda motora baš i nije bilo, iz Doca bismo na vesla išli do kanala i pristali u nekoj uvali. Odrasli bi u tren oka izronili pidoća, drugi bi zapalili vatru i iznad, na dva - tri kamena postavili latu na kojoj bi se školjke skuvale, onako u svojoj ljušturi i moru.

Tako su bile najslađe, s friškim kruvom i uz čašu bevande, a posli bi se kartalo. Za to vrime mi dica lovili smo špare i glamboče s grota, poslije ih frigali i svi zajedno beskrajno smo uživali - zamišljeno govori Spomenko Erak, kao da želi prizvati što življe slike iz toga vremena. Voli i roniti, na dah. Ima on svoje pošte na kojima traži kunjke i druge školjke, najvažnije mu je da je na moru ili u moru.

Onda se nasmijao:

- Kada razmišljam o tome, pitam se ko bi danas uopće pristao toliko veslati? A naši stari držali su to kao nešto sasvim normalno i veslali su pivajući!

Razgovaramo u sobi njegova stana u Zagorskoj ulici koja je postala radionicom otkako je prije gotovo 30-ak godina zavolio strpljiv, minuciozan rad na maketama povijesnih brodova.

Nekadašnji radnik na održavanju u TLM-u, umirovljen 2009. izrađuje ih upravo vrhunski vješto, vidi se na prvi pogled. Upravo zadivljuju, a dosad ih je napravio desetak, isključivo za svoj gušt. Sve su to minijature autentičnih, povijesnih brodova, važnih za povijest pomorstva izložene na policama Spomenkove radionice. Najraskošnija, veličinom i bogatstvom kićenih detalja maketa je španjolskog ratnog jedrenjaka San Felipe potkraj 17. stoljeća, zapamćenog po nazivu "strah i trepet Kariba". Prema nacrtima i materijalu koji nabavlja iz Hamburga, sastavio je i proslavljeni britanski jedrenjak "Bounty", poznat po engleskim mornarima odmetnutim od krune, zatim "Victory" admirala lorda Nelsona iz pobjedničke trafalgarske bitke protiv Napoleonove flote, potom "Peregrine"...

image

Svaki detalj je bitan

Nikolina Vuković Stipaničev/Cropix

'Sirene' i 'Mistique'

Spomenkov radni stol okružuju također francuski jedrenjaci "Sirene" i "Mistique", tu je i maketa jahte britanske kraljevske mornarice "Royal Caroline", a posebno mu je draga izgledom najjednostavnija maketa dubrovačke galije iz 18. stoljeća. Ona mu je jedan od prvih radova, a vesla je izdjeljao od drvaca za lizalice - smješka se dok prebire po drvenim letvicama što mu stižu u kompletu s nacrtom i treba ih piliti prema zadanim mjerama. Svi njegovi jedrenjaci imaju jedra napuhnuta s dobrim vjetrom u krmu i zajedno s njima graditelj plovi svjetskim morima u zimskim danima. Kao da radi u pravome škveru, Eraku za izradu njegovih jedrenjaka treba barem dvije godine, no njemu se nigdje ne žuri.

- Možda bi i prije bio gotov, ali radim jedino zimi. Onda kada ne ronim, kada nisam na Jadriji i ne idem često u ribe. Treba to voljeti, onda je lako - jednostavno svoju strast objašnjava samozatajni Spomenko.

Sve od važnosti za njegov svijet u kojem neprekidno šumi more kao da je u toj sobi s geografskom kartom europskog sjevera na zidu. Na vrhu polica nanizani su jedrenjaci optimistično punih jedara, a ispod njih posložene stoje tunje na motovilima, dva-tri parangalića složena u plastična vjedra i još pokoja sitnica. Sada je zaokupljen gradnjom maketu francuskoga jedrenjaka "La Couronne" (Kruna), ratnog broda iz 17. stoljeća, jednog od najbržih svoga doba i s tim u vezi iznosi zanimljivu koincidenciju povezanu s pošasti koronavirusa.

- Počeo sam sastavljati taj brod malo prije nego što je proglašena pandemija, ništa ne sluteći. A po svoj prilici ću je završiti kada korona nestane, kako najavljuju, zajedno sa svime što nas je mučilo zadnje dvi godine - nasmijao se Spomenko.

Utočište na Lanzerotu

Zadnjih deset godina njegov je raspored života po štađunima obogaćen redovitim odlascima na tople Kanare u Atlantiku, na otok Lanzerote. Kada se u Šibeniku razvuče prohladni siječanj i nahuka se burom, Spomenko dva tjedna otiđe u posjet k prijatelju Klausu, Nijemcu na pragu 90-tih, a često im se pridruži i Spomenkov sin Marko. Klaus i on susjedi su u Njemačkoj, u Duesseldorfu gdje Marko Erak živi i radi već neko vrijeme. Marko je inače jedriličar na dasci, svojedobno zapažen kao natjecatelj kluba "Jadrija" pa svaki trenutak na Kanarima bira da zauzda vjetar, a Spomenko šeta vulkanskim, crnim žalima, pliva i roni, ili s Klausom, umirovljenim arhitektom, obilazi sela u brdima, poznata po dobroj hrani i vinu. U siječnju je temperatura zraka 28 stupnjeva, a more je 21. Kud ćeš bolje!? - kaže Spomenko Erak.

Klaus se u mirovini skrasio na Lanzerotu, gdje boravi veći dio godine zajedno s dosta mlađom suprugom, slikaricom Inkom. Kupili su imanje i dogradili mu još nekoliko prizemnih objekata u otočnom graditeljskom stilu i načinu izvedbe, od crnog vulkanskog kamena i vapna pomiješanog s palminim lišćem kao vezivom i rado ugošćuju prijatelje. Šalim se da mu je kao hrvatskom umirovljeniku standard na solidnoj razini.

Nije skupo na Kanare

- Ma, ja se ne žalim na mirovinu, a Kanari uopće nisu toliko nedostupni. Povratna karta za let s Ryan airom košta me 60 - ak eura i sve je dosta jeftinije nego kod nas. Doduše, smještaj ne plaćam, no hrana, cijene u kafićima i restoranima, pa i nekretnine, sve je to dosta pristupačnije nego u Hrvatskoj. Svježi zubatac ili odrezak tune košta recimo, 10-ak eura! - navodi Spomenko. I dakako, ne može se on čudom načuditi kako na suhim, bezvodnim Kanarima bujaju vinogradi i maslinici navodnjavani kap po kap desaliniziranim morem, a kod nas milijune litara slatke vode kojom obilujemo nitko da skrene na plodnu zemlju na kojoj uspijeva drača. Makar kap!

Izuzmemo li administrativnu mjeru kojom su Kanari, španjolski i europski teritorij s oko dva milijuna stanovnika i pribježište europskih umirovljenika oslobođeni PDV-a i carine, ono što im je bog dao zbog blage klime i usred zime je cjelogodišnji turizam, koji konzumira sve što otočni OPG-ovi proizvedu.

Imaju dakle, ono za čim čezne duša hrvatskog turističkog iznajmljivača, hotelijera i ugostitelja koji stalno domunđavaju kako produljiti sezonu.

Eh, da je tako kod nas, bilo bi svega: kukumara, boba i vrtla poslin kiše. Ili toga, ili never more, never more…

Raspoređeni po gorama i na moru

Još je jedna zanimljivost povezana uz Spomenka Eraka. On je vlasnik najstarije planinarske iskaznice u Šibensko-kninskoj županiji, a planinarske markice svjedoče da je od 1960. do 1963. bio aktivni član šibenskog PD-a "Kamenar".

Makar je bio dječak Spomenko se popeo na sve dalmatinske planine, zajedno s pokojnim ocem Brankom, pravnikom u "mirovinskom" i preporoditeljem šibenskog planinarstva krajem 50-ih i početkom 60-ih godina prošlog stoljeća. Erak je privukao dotad najviše članova, a zajedno s drniškim planinarima uredio je sklonište na Promini i organizirao planinarske ture po Velebitu, Promini, Dinari, Kozjaku i Mosoru. Upisan je u zlatnu knjigu hrvatskog planinarstva s velikim zaslugama. Nažalost, s njegovim preseljenjem u Pulu 1962. društvo se počelo osipati, potom se i ugasilo, da bi se reaktiviralo 20-ak godina poslije.

Spomenko se kasnije nije usmjerio ka planinarenju, nego ga je osvojilo more. Ne čudi, jer je dobre primjere imao također u obitelji. Stric Tonči Tončina Erak, legendarni šibenski nogometaš i vječiti "kabinaš" na kupalištu Jadrija volio je ribolov i kužinavanje svake vrste. Po zamamnim mirisima iz njegove kabine čitav red kabina prema restoranu na Jadriji nazvan je Masnom ulicom, a na Kornatima, s tunjom u ruci je često bio i drugi stric, prof. Stipe Pipe Erak, svojedobno direktor šibenskog Muzeja i ništa manji hedonist od brata Tončine. Šjor Stipi još malo nedostaje do 100. i svakodnevno se spusti na kavu u kafić ispod zgrade gdje stanuje. Nerijetko mu se pridruži sinovac.

- Žalio mi se zadnji put da ga nešto kolino štreca! - nasmijao se Spomenko.

image

Spomenko Erak ponosno drži maketu

Nikolina Vuković Stipaničev/Cropix
image

Spomenko Erak s fotografijom davnih jadrijaša iz legendarne kabine strica Tončine Eraka
 

Branimir Periša
image

Spomenko Erak s kompanjonom u ribolovu Darkom Devčićem Ulov su pagar i murina.
 

Privatni album
image

Spomenko Erak na Kanarima, u kafiću na obali
 

Privatni album
image

Šampjer, poglavica oboritog tabora u jednoj bogatoj lovini Spomenka Eraka
 

Privatni album
image

Marko Erak, Spomenkov sin koji živi u Dueselldorfu

Privatni album
image

Dio Spomenkove flote

Nikolina Vuković Stipaničev/Cropix
image
Nikolina Vuković Stipaničev/Cropix
image
Nikolina Vuković Stipaničev/Cropix
image
Nikolina Vuković Stipaničev/Cropix
image
Nikolina Vuković Stipaničev/Cropix
image

Punim jedrima

Nikolina Vuković Stipaničev/Cropix
image
Nikolina Vuković Stipaničev/Cropix
image

Brodomaketarstvom se Spomenko bavi zadnjih trideset godina

Nikolina Vuković Stipaničev/Cropix
image
Nikolina Vuković Stipaničev/Cropix
image

Svaki detalj je bitan

Nikolina Vuković Stipaničev/Cropix
image

U miru svoje radionice

Nikolina Vuković Stipaničev/Cropix
23. studeni 2024 15:32