Čudesan je ovaj naš Šibenik. Taman kad pomisliš da si sve vidio, sve čuo, sve probao, da ne može ništa bit bolje nego prije, nego lani ili preklani, pa ni Adventura, ni onaj čarobni koncert izvrsnog i neponovljivog Marijana Bana, dođu neki novi klinci, neka nova šibenska dica... I razvale, opiče, i sami dobro opičeni. Mirko Burazer i Joso Ban, u donjem điru Đardina, odmah šoto ispod stare pošte, rade u svojoj kućici – čuda rade, moj svitu. Prave sarmburger! Ajde, kome bi to palo na pamet, metnit dvi sarme u bublicu, i udri! Prilog po želji. Pa, onda - smotana jaja! Zamislite razgovor na porteli:
- Oćete li da vam smotam jaja? - pita vas dobro sastavljeni Mirko, s rukavima od džempera koje je potegao do lakta.
- Radije ne bih, velite vi bojažljivo, pridržavajući se i nehotice za ono misto, kao da ste nogometaš u živom zidu, prije nego će vam protivnik pucat slobodan udarac.
- A što ne bi? To su vam jaja i pečenica, zamotana u tortilju - smiju se dečki, fali im još Niko Labor, a gazdarica Jelena Ban obukla ih je u lipe alpske, skijaške džempere što im je kupila u C und A, tako da pare Udo Brinkman iz Klinike Schwarzwald!
Naravno, dečki nikad čuli za Udu, pitaju:
- Ko je taj?
- Jedan za kojim su ludile žene kad san ja bija mlad. Onda može usporedba, to im se puno sviđa...
A ja gledam dalje na jelovnik pun ludog, neponovljivog šibenskog duha. Ispušni ventil se zove jedno jelo. Šta je to? Fažol na čorbu, bez pašte! Ime je stvarno prigodno!
Puno dobre volje
- Dobro je ako je samo ventil, ako nije auspuh, smije se netko sa strane, a u kućici Banovih – Jelena je Josi supruga, a Burazer mu je pašanac – puno je božićnog duha i dobre volje. Obrt je na Jeleni, zove se "Peka" a kućica se zove "A je to!", drvena tabla s likom dva osebujna češka meštra iz crtića vidi se gore ispod krova.
Iz susjedne kućice dolazi i Aleksej Klarić, donosi marendu, paštetu od tune, s toplim tostom dečkima. Domaći namazi ionako su forte ponude iz susjedne kućice, koju drže zajedno Plutos burger bar sa Starog pazara i Yum s Trga četiri kafića. Burgeri i kolači zajedno, luda kombinacija!"
- Ljudima se sviđa. Kako ide? Ide dobro. Pet vrsta burgera i još bar toliko vrsta kolača, cheesecake s kuvanim vinom, cheesecake od lješnjaka, poklon teglice, pakirane braunije, pedalinice i kroasani za ujutro, slatki kruh sa suhim voćem, ka panettone..." - sipa ka iz rukava podatke Ivan Gulin, a meni opet vrag ne da mira, pa vidim još jednu ludu ideju sa susjednog jelovnika zvanu - Grijota ne probat.
Je, to je šibenska verzija bombonijere Griotte, čašica za žesticu, bićerin, napravljen od čokolade. Uliješ u njega alkohol, piješ, pa popiješ a bićerin – poideš! Super je što ne moraš prat suđe, a nema ni ambalaže, ništa ne zagađuješ! - objašnjavaju mi Joso i Mirko. Moja topla preporuka za inovaciju godine!
I tako, turu po turu, obilazimo ja i kolegica mi Nikolina petu po redu šibensku Adveturu, ona s fotićem, ja s diktafonom, a oko nas se sve ljulja i culja u predbožićnom, blagdanskom duhu. Prosinac je, kažu, najljepši misec u godini, a bio bi još i ljepši da ga tu i tamo ne pokvari uporna i dosadna kiša, pa svi trče pod velike suncobrane, odnosno lumbrele, adventskih kućica. U gužvi, u mnoštvu koje se vrti, viđamo i neke Šibenčane koje inače ne viđamo često, ali tu se nađe i onih koje je teže izbjeći nego sresti, poput sveprisutnog Željka Pige Krnčevića i njegove brojne obitelji.
Vučeni prasac
- Di ću propustit Adventuru? Ne znam kako smo i dosad bili bez nje. Oživila je grad koji bi nakon turističke sezone upao u letargiju, što su građani izvrsno iskoristili. Živo je, svira se, pjeva, pleše, zabavlja, ljudi se druže, ćakulaju. I naši Šibenčani koji žive vanka, ali i oni koji žive unutra, u svoja četiri zida, da dođu i iziđu jedni i drugi. Adventura nas zbližava, vraća jedne drugima - blagogoljiv je Željko, spremno pozirajući sa svojom gospođom ispred kućica. I otkriva nam dobro čuvanu tajnu, koja mrliše u kućici iza njegovih leđa:
-
Ovo je odlično, morate provat!
- A što to?
- Trganu svinjetinu u tortilji! Dodamo još marmeladu od luka i krispi luk, i još eventualno ostale priloge po želji. I to vam se zove pull pork, uvodi me u svijet moderne gastronomije Fabijan Dodig.
Bogati, da Pull Pork. Trgani, odnosno vučeni prasac! Zvuči puno lipše nego kad ga se vuklo za sajlu da izađe iz svinjca, ili ona stara reklama iz novina prid 29. novembar, Dan republike: "Koljemo po kućama!" A uz to, možete popiti i jedan kuvani Jack Daniels! Za koje ja predlažem da se ubuduće zovu – lešadura od viskija.
Mašti na volju dali su i bračni par iz Šešule, Đorđe i Anita Katalinić. I njihov meni kao da je prepisan iz Ježeve kućice Branka Ćopića, a ne adventske kućice – maštovit je i zabavan.
- Pijani bakalar? U čemu je tajna?
Vino umisto vode
- Nema tajne, samo se umisto u vodi kuha u bilom vinu, smije se gazdarica, čije se objašnjenje meni čini odlično. To je, znači, jedini bakalar uz kojeg moš pit vodu, i pit bevandu. Jer je vino već u njemu!
- Ma tili smo da ne bude sve uvik isto, kuhano vino i kobasice, hot dog, ka na svim adventima u svim mistima cilog svita. Da bude nešto posebno, naše domaće, morsko. A i svi ostali oko nas su se potrudili - veli Đoko, ističući kako je to bio i jedan od uvjeta da bi se od gradske uprave dobila kućica na Adventu(ri), koja se ova godine raširila na čak pet lokacija.
Što originalnija ponuda, više bodova! Tako uz pijani bakalar ide i fišburger, pidoće u čaši, pohane, pa ih onda lipo u čaši držiš i ćokaš ka marune. Ne triba ih ni tribit! Da je slađe popit pivu! A možeš i sendvič od pasa - morskog, naravno - smazat, karpačo od lampuge i jotu u tortilji. Katalinići su zadovoljni poslom, svita ima, gosti i troše, a nadaju se da će im se posrićit ka i njihovom prethodniku lani, da im ulete bar jedno jutro gosti s Dalekog istoka, Južna Koreja i Japan, pa da im počiste sve zalihe što su pripremili za Adventuru. Oni vole morske stvari, a platežno su moćni, njima su naše cijene - kikiriki!
U Adventuri uživa i Tea Slavica, jedan od najljepših glasova Šibenika, voditeljica zbora "Zdravo maleni", kojoj ne možeš ni prići a da joj se o rukave ne objesi neko od njezine djece, malih zboraša. Nema primjedbi! Pozdravljamo i Roberta Podruga, direktora "Bikarca", s familijom, i on uživa u ponudi, a nekako ga najviše mami da napravi recenziju kojeg craft piva.
- Ja sam ljubitelj starih zanata!
Ima li prigovora? Neki nam vele da je Adventura mogla početi i ranije, na prvu nedjelju Adventa, kao što je i kod drugih običaj, a ne kasniti skoro pa cijeli tjedan. Kad smo počeli bili smo originalni, nigdi okolo nas nije bilo ništa slično. Sad mi kasnimo za drugima. Sad svi imaju Advent, eto i Knin, pa čak i Zaton!
Skupi maruni
Dardan Iseni nam prenosi svoje dojmove iz Zadra:
- Čini mi se da je tamo sajamska ponuda bolja, da je veća i šira, da su u nju uključeni i restorani, imaš di i sist. Ovaj naš Advent je više s nogu, prenosi nam dojmove. Drugi nam skreću pažnju da i blagdansko kićenje grada malo kasni. Kalelerga je primjerice prazna, neokićena. A kao da malo fali i ona gornja etaža Đardina, koja je zauzeta, zatvorena zbog radova na Poljani.
A meni osobno najdraže je bilo vidjeti u pogonu starog prijatelja Tesmija Husmanija kako peče marune. U čast Adventure! A nije, evo, ima već šest godina.
- To je samo malo zbog ugođaja! Maruni su skupi i u nabavi, pedeset kuna kilogram, ja prodajem dvadeset mjericu, ljudima skupo a meni neisplativo. A da ti pravo kažem, i nema ih! Ovi talijanski su dobri, ali nisu najbolji. Najbolji su naši, iz Istre, lovranski. Ima ih točno deset u kilogramu! Ali ih nema! Šta ja znam gdje su? Pojedu ih Istrani sami, a možda idu i za Italiju, u izvoz, pojma nemam. Eto, probaj kojeg dok još ima. Ili ugrij ruke. Samo, nema više ni bure ko što je bilo nekad na Poljani, kad smo mi išli u školu - smije se dobri moj Tesmi, dobro raspoložen kao i uvijek.
A što i ne bi. Blagdani su, prosinac je, kraj još jedne godine. Ako vam je bila uspješna, drago vam je, ako nije, nadate se da će iduća biti bolja...