Poslije veličanstvene pobjede Hrvatske nad Argentinom bivša je šibenska gimnazijalka Vasiljka zajedno sa životnim drugom Branislavom iz Novog Sada poslala svom šibenskom zetu, likovnom umjetniku Ivici više nego simpatičnu SMS-poruku: "Bravo Hrvatska! Čestitamo na pobjedi!“ Ivica je ne samo ponosno pokazivao tu poruku prijateljima i znancima, već i uzvratio na sličan način "Hvala! Želim da i Srbija pobijedi“.
Priznajem, da sam i pod tim dojmom utakmicu Srbija - Švicarska gledao bez posebnog naboja. Iz posve neutralnog kuta, jer Švicarce vodi sarajevski Hrvat Vladimir Petković, koji računa i na dva zemljaka Gavranovića i Drmića. Svidjelo mi se i prijateljsko uvjeravanje srpskog napadača Mitrovića i Švicarca, pardon Albanca Shaqirija u poluvremenu utakmice. Kao zakletom sportašu bilo mi je pomalo i žao što je Srbija jeftino i pomalo nesretno izgubila u nogometnom kockanju na kraju susreta.
Nesretni apartridi
Jutro je, međutim, uvijek pametnije od večeri. Sutradan su me na drastičan način osvijestile (dez)informacije sa srpskih portala u stilu "Hrvatska proslavila pobedu protiv Argentine s Thompsonovim ustaškim pesmama". I kako onda izbjeći dva pitanja!? Koliko je u susjedstvu zapravo ljudi, koji razmišljaju kao benevolentna Vasiljka (i Branislav)? Imali kraja tim srpskim "igrama bez granica“!?
Nažalost, konstrukcije srpskih novinara podsjećaju i na rabote autora s nekih hrvatskih portala. "Pisaca" koji poslije veličanstvene pobjede nad "gaučosima", umjesto za slavljeničkim recima, posežu za prebrojavanjem "ustaških pozdrava" u razdraganoj masi! Oni su neviđenom pedantnošću detektirali "da su primijećena dva fašistička dizanja ruku". Baš me zanima tko je to "Oko sokolovo" ili "Vidoviti Milan" koji među stotinama podignutih i slavljeničkih ruku može precizno izbrojiti da su dvije ispružene pesnice imale nepravilan, nacistički položaj!? U takvu detekciju, gospodo, moj zdrav razum ne vjeruje. Logičnija mi je teorija da ste vi apartridi, kako vas zove šibenski zet Slaven Letica, nesretni zbog hrvatskog uspjeha u svom jadu posegnuli za tvrdnjamakoje ne piju vodu. I žalim vas, jer težak vam je, gotovo nepodnošljiv život u zemlji čiju himnu ne pjevate s ushitom i čijim se (sportskim) uspjesima nimalo ne radujete.
Sramotni događaji
Vaše medijske podvale posve su nalik diverziji, koja je organizirana prije dvije godine u St. Ettienu, kad su tzv. navijači inicirali prekid ne bi li Hrvatska izgubila već dobivenu utakmicu s Češkom. Nisu marili ni za kapetana Darija Srnu, koji je sa suzama otpjevao himnu, jer je dva dana ranije u Metkoviću pokopao oca. Potpuno su ignorirali većinu koja je u Francuskoj i domovini strepila nad svakim korakom "vatrenih".
A onda se odigrao još sramotniji scenarij. Gotovo nitko od tih huligana nije kažnjen po povratku u domovinu. U dijelu se državnog vrha provlačila teza "kako razumiju gnjev navijača protiv HNS-a".
Zato sam posve siguran da smo mi Argentini održali lekciju na travnjaku, a oni nama izvan njega. Nije im bilo ni u primozgu da zaštite svoju četvoricu huligana, koji su kraj Volge premlatili Hrvata. Argentinska vlada nije provjeravala je li riječ o navijačima River Plate ili Boca Juniorsa. Samo je zatražila njihovu deportaciju.