Čemu bura na Burića?

Da nije iskusnog Josipa Maleša na Šubićevcu ne bi bilo ni traga momčadi, koju je prije dvije sezone vodio Mirko Labrović, a koja je od kolega iz gotovo svih hrvatskih nogometnih središta dobivala komplimente u stilu "Šibenik je izvan kategorije, uvelike iznad drugoligaške kvalitete".
Koliko je spomenuti sinjski stručnjak imao izoštren njuh u selekciji (dalmatinskih) nogometnih talenata govore podaci kako se za nekadašnje šibenske prvotimce, poput Baraća otimaju i najveći europski klubovi.

 

Pritisnuti mižerjom na Šubićevcu su odavno prestali žaliti za prolivenim mlijekom ili na nevjerojatan način propuštenom prilikom za povratak u Prvu ligu. Naprotiv, misli su im zbog financijskih (i inih) razloga usredotočene na egzistencijalni (drugoligaški) minimum. U toj defetističkoj atmosferi, koja ponekad koketira s beznađem, luda je sreća što su čelnici HNK Šibenik posegnuli za tako odmjerenim, strpljivim i sustavnim trenerom kao što je Zoran Slavica.

S istom hladnokrvnošću kao što je nekad u dresu Hajduka (i Šibenika) branio kaznene udarce, tako Lav, kako ga odavno zovu prijatelji i suigrači, podnosi sve moguće i nemoguće igračke odlaske sa Šubićevca. Od "posmrtnih ostataka" nekad sjajne momčadi i igrača posuđenih iz osječkoga Gradskog vrta on u sjeni nemalih klupskih problema stvara praktički novu momčad sa starim receptom. Opet su temelj obrane tri stopera, i dalje je destrukcija suparničke igre važnija od umiranja u ljepoti igre. Uostalom, i da hoće Slavica ne može posegnuti za nogometnim umjetnicima u sredini travnjaka, jer ih u aktualnom kadru zapravo i nema.
- Zadovoljan sam i radom, i igrama prikazanim u pripremnom razdoblju. Jednako i učinkom mladih Osječana i domaćih mladaca. Samo neka tako nastave i u prvenstvu – po običaju je Slavica škrt na riječima.

 

Povratak stasitog Zadranina Perice Šare i dolazak Marka Brekala, bivšeg igrača Cibalije, griju dio Slavičine izjave "kako viruje dici, ali sanja i pojačanja". Što kriti da eventualni dolazak pojačanja i te kako ovisi o lijepljenju polupanih lončića na gornjem katu Šubićevca? Atmosferi, u kojoj se Grad Šibenik, kao vlasnik kluba, želi riješiti nekih starih funkcionera, ali još nije pronašao nove, željne da zasuču rukave u klubu, koji se polako približava 90. rođendanu. Kluba, koji je zaslužio puno više poštovanja gradskih i županijskih političara od izjava, kojima su se na Šubićevac bez posebne selekcije, provjere i obzira obrušili u posljednje vrijeme.

Nije problem samo sadržaj tih izjava, već neugodan okus netrpeljivosti i nepoštovanja prema šibenskim (sportskim) svetinjama.
Da je riječ o nekom ne baš selektivnom napadu na najuspješnije šibenske klubove, govori i nedavno održana Skupština GKK Šibenik. Jedan se skupštinar ničim izazvan obrušio na gradonačelnika dr. Željka Burića, zaboravljajući kako je košarkaški skup sazvan da se pronađu novi putovi uspona na Baldekina, a ne kao poligon za politikantske razmirice HDZ-a, SDP-a i ostalih stranaka. Zaboravljajući i na dobru, staru izreku "Koga je moliti, nije ga srditi". A Baldekin je, baš kao i Šubićevac, prepušten dobroj volji šibenskog poteštata.