Ekonomija za početnike na funkcijama

Nema toga u što se naši političari ne razume, ali što se razume u bankarstvo - to je milina!
Imali smo prije neki dan prigodu u Slobodnoj Dalmaciji čitati ekonomske misli murterskog poteštata Tonija Turčinova, ogorčenog što je HPB, iako se hvali da je "jedina hrvatska banka" ostavila desetak tisuća Hrvata – ili čitav zapadni dio Šibensko-kninske županije bez (svoje) poslovnice. A Jadranska banka imala ih je samo na Murteru – dvije. To za Turčinova nije nikakav dokaz da je Jadranska banka baš zbog toga i propala. Bilo je tu, dakako, i drugih stvari, ali jedan od velikih problema Jadranske banke bio je baš taj što su imali golemu mrežu neprofitabilnih i nerentabilnih poslovnica u Šibeniku i Šibensko-kninskoj županiji. Prve informacije po preuzimanju JABE od HPB-a govorile su da će ih se zatvoriti čak 80 posto. Ali, to nikom nije bio problem, iako su svi znali da je neodrživo. Dapače, to je bilo super-širilo se, išlo se naprid, otvarala su se radna mjesta, šaltera za zapošljavanje je bilo leva–leva.

Gubici nisu problem?

A gubici u nas ionako nikad nisu bili problem – njih će, ovako ili onako sanirati porezni obveznici! U slučaju JABE, recimo, bili smo to svi mi koji smo redovno plaćali račune šibenskog Vodovoda. Očito preplaćene, jer da nisu, odakle bi Vodovod – komunalna tvrtka - imao milijune da se njima igra brokera na tržištu? Pa je u dionice Jadranske banke uložio pet milijuna kuna. Miho Mioč, direktor Vodovoda, tvrdio je tada kako su svi oni koji su protiv toga - protiv Šibenika. Poslije je, kad su ga smjenjivali, rekao da je to od njega tražila politika – ona ista HDZ-ova čiji je i on još i danas istaknuti član - i da to vjerovatno nije bila pametna odluka. "Bi li danas to napravio? Ne bi. Jesu li me na to nagovorili raznorazni naši koji su 'iznad mene'? Jesu, to je istina", kazao je Mioč ističući kako je ta odluka bila potpuno zakonita. I da će tih pet milijuna kuna 'Vodovod' svakako dobiti natrag. Jer je on pokrenuo dvije tužbe kojima bi se Vodovod obeštetio.

Prošlo je od te njegove izjave, u srpnju 2017 skoro dvije godine, ali nema još informacije ni o presudi ni o novcima. Tko je sad kriv? Sporo i korumpirano sudstvo, ovi "naši" iznad, ili "njihovi" ispod, ovi koje je tužio, Uprava Jadranske banke HNB, DAB. Ukratko, svi samo ne on.

Problem su ovi koji imaju dobit. I još se hvale s time. Na njih kao takve ukazuje i junak naše kolumne Turčinov: "Domagoj Karadjole, član Uprave HPB-a, govori da ima dobit od 188 milijuna kuna pa je žalosno, uz toliku dobit, da se ne može ostaviti barem jedna poslovnica na otoku Murteru. Zaklinjemo se u ruralni razvoj, u otoke…, a kako da razvijamo i poboljšavamo život na otocima kad nam ga na ovakav način uništavaju. Nedopustivo je da banke vode svoje politike, da rade što hoće, da se zatvaraju poslovnice i gube radna mjesta", ogorčen je murterski načelnik.

Osnujte banku!

Za kojeg kolegica novinarka navodi kako je, u ovom slučaju i svojevrsni glasnogovornik četiriju načelnika općina Pirovac, Tisno, Tribunj i Murter-Kornati. Na kraju ostaje samo jedna nedoumica. Zašto, kad im ovaj biznis ovako već dobro ide, ne osnuju svoju vlastitu banku, banku Zapadnog dijela Šibensko-kninske županije? I osnuju u svakoj općini desetak podružnica, u svakoj deset šaltera, sto radnih mjesta. Za temeljni bi kapital mogli uzeti vlastite ušteđevine, metnit kuće pod hipoteku, i dilit kredite leva – leva. Za ruralni razvoj, za otočni, za OPG-ove, za što god triba.

A za predsjednika uprave bi umjesto Domagoja Karadjole mogli uzet Mihu Mioča, čovjeka koji je pokazao da se da nagovoriti, od ovih 'naših' iznad. I poslije reći da to vjerojatno nije bilo pametno, ali je u svakom slučaju bilo zakonito!