Kad je sredinom sedamdesetih minulog stoljeća na Baldekinu stasala nadarena košarkaška petorka (A.Petrović, F. Žurić, Slavica, Šarić, Furčić) legendarni predsjednik Šibenke Tomislav Zorić odlučio se, u ime perspektivnih planova razvoja kluba, bolje upoznati s privatnim situacijama svakog od spomenutih mladića. U to doba veći klubovi mogli su manjima oteti igrača na jednostavan način - da momka upišu na studij u svom gradu. Suočena s potvrdom o upisu na fakultet Registracijska komisija KSH je gotovo bez razmišljanja odobravala takve prijelaze.
- Ovaj je pravi igrač za Šibenku. Ne ide mu dobro škola, a ni roditelji baš nisu voljni da ga pošalju na studij – (polu)ozbiljno je zborio Zorić kad je mala klupska delegacija posjetila dom jednog od spomenutih košarkaša.
'Vječni' talent
Danas je, međutim, posve drukčija situacija. Nadareni šibenski košarkaši potpisuju ugovore s klubom, ali i s menadžerima, pa je vodstvo šibenskog prvoligaša u gotovo permanentnoj dvojbi u kojoj mjeri forsirati domaće momke (koje čeka neminovni odlazak) ili posegnuti za pojačanjima sa strane. Na tragu te dvojbe jamačno je i činjenica da još nije potpisan ugovor s nadarenim Krešimirom Radovčićem Šerom, ali i da se s druge strane na (novu) vjernost Baldekinu obvezao povratnik Martin Junaković.
Bolje rečeno, "vječni" talent šibenske (i hrvatske) košarke. Bek neslućenog potencijala, kojega su dosad krasila dva problema. Nedostatak kontinuiteta dobrih igara i sociološko uklapanje u sredini. Za razliku od dijela šibenskih košarkaških djelatnika, uvjeren sam da je Junaković zaslužio novu priliku u šibenskom dresu. U prošloj je sezoni gotovo briljirao u dresu Zagreba, na putu je da uplovi u bračnu luku, a sviđa mi se podatak da mu je novi, neslužbeni savjetnik Dario Šarić. Njegov prijatelj s kojim se u hrvatskom dresu pojavio na finalu nedavnog Svjetskog nogometnog prvenstva u Moskvi. Stara je, dakako, priča Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba, ali… Nije bez mušica bio ni prošlosezonski centar Bundović, pa smo potpisali ugovor s njime!
Osobno držim da su klubu potrebni i Junaković, i Radovčić, ako je klupska politika barem malo na tragu ambicija, s kojima u svaku sezonu na Baldekinu ulaze Funcuti.
Muški i šibenski
Kakve su, pak, ambicije Šubićevca!? Na to pitanje i nije baš lako odgovoriti, kad sumiramo dolaske i odlaske na šibenskom travnjaku. Iz zrakoplova je, međutim, jasno kako će u šibenskom dresu sve više prilika dobivati mladi. Svejedno, je li riječ o domaćim mladcima (Đaković, Banić, Lokin…) ili pridošlicama, poput vratara Labrovića.
Enigma i dalje ostaje Toni Španja, točnije informacija da ostaje na Šubićevcu, ali da će biti posuđen trećeligašu Primorcu iz Biograda!? Kao da je Španja neiskusni tinejdžer, koji tek počinje nogometni put, a ne nogometaš koji je okusio i prvoligaške dvoboje.
Čudan je to način rješavanja tihog sukoba između simpatičnog Vodičanina i trenera Borimira Perkovića. Uostalom, Španja nije bio zaštićen ni poslije divljačkog napada (op.p. nogom u prsa) Mehmeda Alispahića prošlog proljeća. Napadač je u klupskim okvirima prošao bolje od napadnutog. A da je kojim slučajem u toj situaciji kapetan Šibenika bio Ivan Ninić ili (pokojni) Cane Miljević, sve bi bilo već riješeno na travnjaku. U korist Španje. Muški i šibenski.
