Funcuti (ni)su kao Tornado

Nije baš težak odabir najljepše slike sa šibenskih sportskih borilišta u godini, koja je na izmaku. Još friške uspomene neprestano me vraćaju na finalni košarkaški turnir Kupa Krešimira Ćosića, odigran na Baldekinu. Sjajnu, zajedničku organizaciju dvaju šibenskih klubova začinili su Funcuti. Tribine bez praznih mjesta, fanatično navijanje i šibenska pisma mila osvojili su putem TV kamera cijelu Hrvatsku. Samo zlonamjerni i sitničavci imali su primjedbe na sliku i ton iz staroga hrvatskoga košarkaškog hrama. Iskusni košarkaški internacionalac i (bivši) trener Cibone išao je i korak dalje.
– U svojoj karijeri nikad nisam u gostima igrao ispred bolje publike. Za svoje navijaju do posljednjeg daha, a prema gostima su više nego korektni – hvalio je na presici poslije utakmice Šibenik – Cibona domaću publiku Damir Mulaomerović.

A ta privlačna slika s Baldekina ponavlja se i ove jeseni. Atraktivne igre i dobri rezultati šibenskih košarkaša popraćeni su jednako zdušnim navijanjem i završnom pjesmom igrača i Funcuta.
– Kao rođenom Šibenčaninu, svaki put mi zaigra srce kad se kapetan Domagoj Bašić popne na ogradu, te dirigira Funcutima. No, ne bježim od istine da su Funcuti sve bliže zadarskom Tornadu. Da se, za razliku od sezona, kad su jednako bodrili i nogometaše, i vaterpoliste, pa i žensku košarku, sve više pretvaraju u "klasične" košarkaške navijače. U zadnjem jesenskom kolu nije ih bilo na važnoj utakmici Šibenik – Varaždin na Šubićevcu, ali su tog dana u lijepom broju pohodili gostovanje košarkaša u Kaštelima – kazivao mi je šibenski intelektualac Tomislav, koji jednako radosno hrli na Šubićevac i Baldekin.

U prilog Tominoj tvrdnji svakako idu brojke, koje svakog ponedjeljka objavljuju "Sportske novosti", a koje govore da je Šubićevac po posjećenosti na domaćim utakmicama u donjem dijelu drugoligaške ljestvice. Varaždinske susrete ove jeseni ukupno je gledalo triput više domaćih navijača nego šibenske (4050 gledatelja). Za šibenske prijatelje nogometa nije baš ohrabrujući podatak da bolje posjete na svojim travnjacima imaju momčadi sa zagrebačkih tramvajskih postaja (Hrvatski dragovoljac, Gorica), pa i drugi sastav Hajduka, na čije utakmice, s časnim izuzecima, mahom hrli rodbina nadarenih igrača.

Ne pada mi na kraj pameti osporavati puno veću sklonost Funcuta muškoj košarci. To je njihovo navijačko i demokratsko pravo. Dapače, ne treba ih ni moliti da pohode Šubićevac, ako to ne čine čista srca. No, ne slažem se s tezom "kako su Funcuti slični Tornadu".
– Nemaš pojma kako smo se mi, zadarski navijači, osjećali kad bi na prvoligaškoj utakmici Zadar – Hajduk u našim Stanovima shvatili da nitko, ama baš nitko, uključujući i Tornado, ne navija za nas! Da gotovo cijelo gledalište priželjkuje uspjeh gostiju. U tim sam se trenucima pitao zašto Grad Zadar uopće financira zadarski nogomet – žalio mi se ne tako davno Jakov Surać, legenda zadarskog nogometa.
A ta se slika, neovisno o sklonosti Funcuta košarci, na Šubićevcu ne može "dogoditi". Funcuti, ipak, nisu kao Tornado!