Kad je prije petnaestak godina na Baldekin kao košarkaška ptica-selica sletio nadareni Nikola Radulović, ohrabrio sam ga riječima:
– Konačno si pronašao pravi klub po tvojoj mjeri! Na šibenskom parketu publika plješće samo "tricama" i "bananama". Ne mare naši navijači previše za obranu.
Raduloviću je Baldekin zaista bio odskočna daska. Uspješno se okušao i na međunarodnim usporednicama, stigao do dresa reprezentacije Italije.
Kad bi se sličan nadareni igrač ovih dana pojavio u starom hrvatskom košarkaškom gnijezdu, ne bih mu se ni slučajno obratio na isti način. Sve je posve suprotno ili na Baldekinu "kraljuje" kult obrane. Prošlotjedni dvoboj sa zagrebačkom Hermes Analiticom bio je još jedan u nizu ovosezonskih utakmica, u kojima su Šibenčani agresivnom obranom dovodili u očaj svoje suparnike. Svejedno je li riječ o "malim" Jazinama ili "velikoj" Ciboni.
Trenerski rukopis
A obrana je čisti trenerski rukopis. Nije baš lako momke, koji jedva čekaju da suparnika ojade "tricama", prodorima ili "kontrama", prisiliti na mukotrpan rad u defenzivi. No, Anzuloviću to, očito, polazi za rukom. I nepotrebno se povremeno brani "klasičnom" pilom naopako, proglašavajući suparnike poput Hermes Analitice "opasnim suparnikom". Pomlađeni šibenski sastav je, nema sumnje, već na startu sezone ubrzao proces momčadskog sazrijevanja.
– Nemojte nas dizati više nego što zaslužujemo. Bit će u ovoj sezoni još uspona i padova – posegnut će Anzulović još jednom za pilom naopako nešto finijeg zuba.
Zagrebačka utakmica je, nema sumnje, indikator ubrzanog rasta šibenske momčadi. Kad se domaćin malo približio, gosti su, za razliku od nekih prijašnjih susreta, dodatno pritisnuli papučicu gasa, prosto pregazili Hermes Analiticu.
A usporedo s natjecateljskim (i inim) uspjesima šibenskih košarkaša raste i uvjerenje tihe, ali uporne oporbe Baldekina u stilu "kako je sad još jasnije da je prošla sezona bila promašena u košarkaškom i financijskom smislu"!? Turski su sponzori prilično muški preuzeli (financijsku) odgovornost za prošlosezonska zbivanja u klubu, dok trener Vladimir Anzulović na takva razmišljanja reagira neizravno:
– Našoj je djeci puno vrijedilo što su prošle sezone samo trenirali s prokušanim košarkašima poput Halilovića, Ivanova ili Siriščevića! Uostalom, Radovčić i Badžim dobivali su dobre prilike i lani.
Slušaju ga kao boga
Ne želim ni slučajno biti arbitar u tihim prepucavanjima Zule i oporbe. No, ne bježim od procjene da je Anzuloviću lakše držati uzde u rukama ove nego minule sezone. Rutineri bi mu znali ponekad odmahnuti rukom, što Nakiću, Šariću i ostalima nije ni na kraj pameti. Slušaju trenera kao boga! A to je Anzulović svojim (ljetnim) radom i ovosezonskim hodom i zaslužio.
Subotnja utakmica s Hermes Analiticom vratila mi je, pak, sjećanje na uspjeh protiv istog suparnika prije 13 godina, kad su Šibenčani osvojenim bodovima izborili plasman u ABA ligu. Ovosezonska pobjeda nema ni blizu takvo značenje, ali je košarkaški gušt gotovo jednak. Jer, umjesto zaboravljenih Amerikanaca Baileyja i Dixona, danas su u naslovnim ulogama Radovčić, Nakić, Paić...
P.S. Kad je Neven Spahija desetak godina poslije u Turskoj sreo Dixona, Amerikanac je još uvijek natucao hrvatski sa šibenskim naglaskom!