O mlađim kategorijama sportaša sve se više priča u Crnici i na Baldekinu - bez domaćih tića nema dobrog orkestra na igralištu

Sjećate li se Danijela Kovačevića, nadarenog zagrebačkog nogometaša i šibenskog zeta, koji je dobrim igrama iskoristio Šubićevac kao trampolin za devizni angažman u Njemačkoj? Danas Danijel plovi menadžerskim vodama, pa smo ga nerijetko kontaktirali da nam objasni neka zbivanja u hrvatskom (prvoligaškom) nogometu. Među inim, dao nam je svojedobno zanimljiv odgovor na pitanje zašto je španjolski prvoligaš Alaves kao svoj klub-satelit izabrao zagrebački Rudeš, a ne HNK Šibenik, koji tradicijom i lansiranjem velikog broja reprezentativaca uvelike nadmašuje zagrebačku drugoligašku družinu.
- Ima nešto, ali zapravo ne znam o čemu se radi, što potencijalne strane ulagače odvraća od investiranja u klubove, što djeluju južno od čvora Bosiljevo. I još nešto. Oni, za razliku od nas, ne žive nimalo u prošlosti. Njih najviše zanima masovnost i broj nadarenih igrača u mlađim kategorijama- objašnjavao nam je ne tako davno Kovačević.

Spremni i motivirani

Možda se toga ne bismo sjetili da minulog vikenda u borbi za prvoligaški status kadeti i pioniri Rudeša nisu eliminirali svoje vršnjake sa Šubićevca. Za razliku od juniora Šibenika, koji su na impresivan način izborili povratak u društvo najboljih, nadigravši porečki Jadran sa čak 6:0.
- Nije riječ samo o razlici u kvaliteti, već i o načinu, na koji trener naših juniora Anđelko Godinić pripremio naše mladiće za tu utakmicu. Oni su bili spremni i motivirani kao da idu, ne pretjerujem, na Svjetsko prvenstvo- objašnjavao nam je Jure Zoričić, jedan od čelnika na Šubićevcu.
Zanimanje za dobar rad s mladima je, nema sumnje, dodirna točka novih kolumbijskih vlasnika i onih, koji desetljećima priželjkuju što veći broj domaćih momaka u narančastom dresu. Tu se na sretan način spajaju interesi vlasnika Football Smart Internationala i vatrenih pristalica Šibenika. Iz prostog razloga što su i šibenski, a ne samo kolumbijski mladci potencijalno dobra roba za nesmiljeno nogometno tržište.
O mlađim se kategorijama sve više priča i u Crnici, i na Baldekinu. Iz prostog razloga što, u nedostatku ozbiljnog sponzora, spomenuti prvoligaši teško mogu dobro zapjevati, ako u narančastom orkestru nema domaćih tića. U Solarisu su jednako zapeli i da vrate odbjegle laste.
- E, moj Bašiću. Ti još ne shvaćaš staru dalmatinsku da je bolje dinar u ladu nego tri na suncu – tiho je promrmljao prvi operativac Solarisa Cico Ninić, kad je poslije prijateljske vaterpolske utakmice Hrvatska-Mađarska pored njega prošao šibenski reprezentativac Andrija Bašić, koji se između povratka u matični klub i odlaska u talijanski Palermo odlučio za kapicu kluba sa Sicilije.

Perspektiva kluba

Na Baldekinu su orijentaciju na mlade proširili na sva zvona. Bolje rečeno, poslije teških promašaja (Dašić, Vladović…) konačno je čelnicima barem do primozga došla istina kako je šibenska mladost i jedina realna perspektiva kluba.
- Dobro je to, a jesu li se toga mogli sjetiti ranije, kad je na Baldekinu sve vrvilo od nadarene mladosti – (ne)izravno prozivaju oni, koji još nisu prežalili odlazak Radovčića, Badžima… I kako onda još jednom ne posegnuti za starom zajebantskom izrekom: - Nikad nije kasno, kad se ljubi strasno, ali se obično ljubi strasno, kad je već kasno!
Legendarni, ali nažalost pokojni predsjednik Šibenke Ivan Medić se vjerojatno zbog toga zadovoljno smiješi na drugom svijetu. Iz prostog razloga što nastavljamo njegovu navadu da sve valja usporediti s intimnim životom i seksom!