Grad Šibenik se, u odnosu prema svojim psima, vraća svijetlim srednjovjekovnim tradicijama

Pas je – kažu bar tako – najbolji prijatelj čovika. A kako je to bit najbolji čovikov prijatelj, pokazuju naše ljudske uzrečice. Pa tako kad mu nečiji lik nije po šuštu ni guštu, onda naše čeljade za takvo kaže da je ružan ka pas! A karakterno da laže ka pas, ili ćutilno – da smrdi ka pas.

U jednu ruku, kad se za nekog kaže da ništa ne valja, onda se neritko za takvog zna kazat – ma on je pas, a ne čovik! Kad ogladni, čovik za sebe tvrdi da je gladan ka pas, ili još više, ka vuk, a kad mu je sve skupa loše u životu, kad se žali na odnos svojih bližnjih prema sebi, onda na pitanje kako ti, kaže a kako mu je – ka pasu.

Laj na misec!

– Bacu prida me šta in padne na pamet, pa ako ćeš ist – idi, a ako nećeš, laj na misec! Eto, tako mi je! Kad ne može nigdi, onda naš čovik kaže da je ka pas u vežnju! A kad ga pušte, kad mu je teke bolje, onda veli da je ka pas pušten s lanca! Kad kupuje u mesara teke lošiju spizu, ili kosti, onda to nije za njega – sačuvaj Bože – nego za pasa! Da ne ide samo usuvo! A šta se uvjeta u kojima su pasi stanovali tiče, dovoljno je sitit se kako su naši stari govorili za one koje je Bog “ubija u ruke” – Ma, otaj ti ne bi zna ni kućicu za pasa napravit!

Zato me je jako obradovala informacija koja se ovih dana pojavila na stranicama tvrtke As Eko, da se, glede pasjeg roda i populacije, ova situacija u Krešimirovom gradu drastično mijenja, da se vraćamo svijetlim srednjovjekovnim tradicijama kada su naši stari držali u Kalelargi kamenu tećicu za vodu da pasi mogu pit, i još su na njoj napisali – Amor d cani. Pasima s ljubavlju! Na šibenskim je Podima otvoren moderni i vjerojatno prvi u Dalmaciji krematorij za pse i druge kućne ljubimce, zahvaljujući kojem će Šibenčani svoga najboljeg prijatelja kremirat i ispratit ka čovika.

Pa neka je i živija ka pas, imat će svoju urnu, i dostojanstven ispraćaj, kako stoji na mrežnoj stranici poduzeća.

A ako sve bude po planovima i po najavama iz As Eka, i svoje grobno misto kada se jednom, u dogledno vrijeme, otvori i groblje kućnih ljubimaca. Na raspolaganju ožalošćenim vlasnicima već su sada urne za pse, urne za mačke, urne za male ljubimce, urne s okvirom za fotografiju ljubimca, kartonske tube. U cijenu kremiranja već je sada uključena i osnovna urna u kojoj će vam, ako to želite, biti vraćen pepeo vašeg ljubimca. Koji neće kao dosad završiti, zajedno s klaoničkim otpadom, u užarenim pećima Agroproteinke iz Sesvetskog Kraljevca.

Ugovor sa Šapama

Sve u svemu, u Šibeniku je krematorij za pse na Podima otvoren prije negoli je realiziran onaj za njihove vlasnike na Kvanju, ideju kojeg uporno gura poduzetni direktor “Čempresa” Joško Vuković, koji je za to civilizacijsko dostignuće u prosincu prošle godine napravio idejno rješenje i arhitektonski projekt, kao prvi konkretan korak k realizaciji.

Da šibenski odnos prema najboljem prijatelju bude daleko od pojma “psećeg života”, pobrinula se ovih dana i Nella Slavica, koja je u ime Nacionalnog parka Krka potpisala sa šibenskim Šapama ugovor kako će svakom onom tko preko ove Udruge skrbi o napuštenim životinjama omogućiti besplatno članstvo u Klubu prijatelja Krke, s kojim mogu besplatno ulaziti u Nacionalni park Krka u idućih godinu dana, što je vrlo primamljiva povlastica.

Kojom se, vrlo domišljato, želi potaknuti udomljavanje pasa iz ove Udruge. I puno bitnije! Šibenske Šape su potpisivanjem ovog javnog “papira” dobila i dodatno na vlastitoj promociji, javnoj vidljivosti i dignitetu, zahvaljujući kojem će se i brojni drugi, na društvenoj sceni, koji su se dosad, često i s visoka pitali – A tko su ovi – i bacali njihove e-mailove u spam i “delete”, puno lakše i brže odlučiti da pomognu. I ne samo Šapama, nego i brojnim drugim dragim njuškama i Njuškicama poput kninske Udruge “Berta”.