Lani u ovo doba Marko Jelić bio je zvijezda hrvatske politike, koja je – barem se tako pisalo – trebala u kombinaciji s Damirom Vanđelićem u superizbornoj 2024. osvojiti sve što se osvojiti da. I ne samo to, nego je Vanđelić u toj podjeli uloga trebao biti premijer, a Jelić se kandidirati za predsjednika RH, umjesto Zorana Milanovića. Što je bilo prije neki dan svi znamo, kako su prošli i Vanđelić i njegova Republika, zajedno s Fokusom, čiji je on bio nositelj liste u Prvoj izbornoj jedinici, pa ostao ispod praga, s 3,44 posto glasova. A znamo i kako je prošao šibensko-kninski župan, Marko Jelić sa svojom Akcijom za promjene, koja je u Devetoj izbornoj jedinici ostala ispod jedan posto glasova. I to u koaliciji s Agrarnom strankom. Tek nešto malo bolje prošao je Fokus i Republika, koja je osvojila dvadesetak glasova više, ali je i ona ostala ispod jedan posto glasova. Unatoč tome što joj je listu nosio vrlo popularni sportaš, omiljeni volonter i Ponos Hrvatske, Goran Šimić. No, Deveta izborna jedinica nije samo Šibenik i Šibensko-kninska županija, nego i puno šire i više, što se i na ovim izborima pokazalo kao bitno, jer se pokazalo da neke naše lokalne veličine, čim iskorače sa svog bunjišta, i ne stoje tako dobro kako smo mislili. Parlamentarni izbori su jedno, a lokalni nešto sasvim drugo. Što vidimo i na ova dva nasumično izabrana primjera.
Zeko padobranac
A možemo izvući i treći. Među HDZ-ovcima nije vladala samo drama koliko će zastupnika imati, nego je među njima vladala još veća drama tko će na listi osvojiti najviše preferencijskih glasova. To je bila jako bitno svima – i Ivanu Malenici, i Hrvoju Zekanoviću, i Željku Buriću, a još više ekipama i unutarstranačkim strujama oko njih. Ako Malenica ne bude imao najviše preferencijskih glasova, to će značiti da je vrh stranke loše izabrao, i da je nositelj, a možda i kandidat na listi trebao biti netko drugi. Zekanoviću je također bilo jako bitno da ima više preferencijskih glasova od gradonačelnika dr. Željka Burića, jer to znači da na listi HDZ-a nije padobranac, koji u Sabor ulazi milošću stranke, nego da u toj stranci ima veću potporu nego šibenski gradonačelnik i – što je još bitnije - predsjednik Županijskog odbora HDZ-a. Što mu je na koncu i pošlo za rukom.
I izazvalo strašno čuđenje u javnosti – kako je to moguće? A čuđenju tu nema nikakvog mjesta, dapače – logično je da je Zekanović prosječnom biraču HDZ-a u Zadru, Splitu, Sinju ili Ogorju puno poznatiji nego šibenski gradonačelnik, jednako kao što prosječni šibenski HDZ-ovac ili simpatizer nema pojma tko je gradonačelnik Zadra, ali zato dobro zna tko je Ričard! Čijoj je listi malo falilo da u Devetoj izbornoj jedinici prijeđe izborni prag. Zekanović je HDZ-ovu biračkom tijelu bliži nego Burić, koji upravo zbog toga i suvereno vlada Šibenikom u tri mandata. Jer pored HDZ-ova biračkog tijela u gradu hvata i dobar dio centra, ljevice i neopredijeljenih koji Zekanovića ne mogu vidjeti nacrtanog.
Burić ga nije volio
Uostalom, nije mogao ni Željko Burić, ali je morao jer bez dvojice Zekanovićevih vijećnika nije mogao sastaviti većinu u Gradskom vijeću grada Šibenika. Jednako kao što će sada morati stisnuti oči i uši i sam Plenković dok pregovara s Penavom i njegovim Domovinskim pokretom. Bez čijih ruku u Saboru neće moći biti premijer.
U tom smislu, ovi su nacionalni izbori promiješali karte i u lokalnoj sredini. Ako HDZ sklopi koaliciju s Domovinskim pokretom u Saboru RH, bit će zanimljivo vidjeti kako će se to odraziti na situaciju u Gradskom vijeću grada Šibenika, u kojoj je DP u oporbi HDZ-u i Zekanoviću, te aktualnom šibenskom gradonačelniku Željku Buriću. S kojim je, što onima s malo dužim pamćenjem nije nepoznato, vijećnik Domovinskog pokreta Mario Kovač prije dvadesetak i više godina, bio čak i u istoj stranci, u HSLS-u. Danas nisu ni izbliza tako bliski. Dapače, da je Mario Kovač prihvatio Burićevu ponudu za suradnjom, možda bi današnja politička karta Hrvatske drukčije izgledala – njega je šibenski gradonačelnik prvog zvao kada je nakon lokalnih izbora 2021. tražio većinu u Gradskom vijeću. Bio mu je prihvatljiviji nego Zekanović, ali ga je nekadašnji stranački kolega otkantao. Pa se Zeki okrenuo iz nužde.