S elektrikom je lako. Tu imaš istosmjernu i izmjeničnu struju, pa se u tome lako snaći. Ali sa strujama u HDZ-u to je već malo teže. To ni Tesla ne bi povata. Tu svi tresu. Tu ti nemaš pojma kud ko goni i ko za koga igra, najskoli kad su izbori. I to ne toliko ovi vanjski, općenarodni, koliko ovi njihovi unutarnji, stranački.
Čega se tu mi sve nismo naslušali i kojih se mi tu struja nismo nagledali - ‘šibenski’, ‘drniških’ i ‘kninskih’, pa ‘tvrdih’ i ‘mekih’, pa ‘jastrebova’ i ‘golubova’. ‘Pašalićevaca’ - u koje je spadao pokojni Ivo Baica - i ‘sanaderovaca’ - u koje su svrstavali isto tako pokojnog Gordana Baraku.
Pa onda ‘žužulovaca’, dok je Miomir bio moćan. U njegove su ‘igrače’ u Šibeniku ubrajali Gorana Prgina, kojeg su poslije kad je u Remontu d.Ivo uređivao ‘Malo vitra’ svrstavali i u ‘sanaderovce’ ne kužeči valjda da je sve to ‘isti k’. Jednako kao i to što se Ante Kulušić sada već legendarnom rečenicom - ‘Ja sam za Jadranku’ - izjasnio za Kosorovicu dok su oni koje je vodio u Zagreb optirali za Karamarka - i Nediljko Dujić i Josipa Rimac
Plenkisti i oponenti
Poslije se Dujić prebacio na Plenkija, a Josipa je počela tonuti kad i Vaso Brkić, kako HDZ-ovci od milja zovu Milijana. Na kojeg su se, također, mnogi pozivali - stvarno ili izmišljeno - dok im je to bilo od koristi. Jednako kao i na ‘kuma Mladena’ kako su bivšeg ravnatelja carine i glavnog tajnika HDZ-a zvali svi oni koji su imali bilo kakve veze s Rupama. Poslije su ga, naravno, kad je pao, posprdno zvali, kao i svi drugi - torbar.
Isto je ili slično i danas. Kada se s jedne strane u stranci tuku ‘plenkisti’ i njegovi ‘oponenti’. Koji njemu, Plenkiju, zamjeraju - što? Suradnju s HNS-om i Pupovcem, kolokvijalno rečeno - sa Srbima. Odveo je stranku skroz ‘ulijevo’, što je dovelo do lošijeg rezultata na EU izborima, a onda i do gubitka predsjedničkih izbora, pobjede Zorana Milanovića i ponovnog uzleta SDP-a. Dok se biračko tijelo HDZ-a podijelilo u dva tabora. Zato valja vratit dite materi. Rekao bi Miro Kovač. Za kojeg, kako se šuška po stranačkim kuloarima, na terenu igra Miho Mioč, bivši direktor Vodovoda. Zvali su njega novinari da bi provjerili ovu infromaciju, ali im se Mioč nije javljao na mobitel. No, nije je nakon što je javno objavljena, ni dematirao. A ona je u svakom slučaju intrigantna. Jer, baš je Mioč bio važan faktor u HDZ-u kada je u županiji Šibensko - kninskoj dogovorena koalicija s SDSS-om i kada je s njihovim glasovima - jer ih HDZ nije imao dovoljno - smijenjen tadašnji HDZ-ov župan, pokojni Gordan Baraka. Bilo je to 2002. godine. To više skoro da ni Google ne pamti, jer tada nije bilo izravnog izbora čelnika lokalne i područne samouprave kao danas, župana se biralo i smjenjivalo većinom glasova, kao premijera u Saboru.
Isto tako, Miho Mioč je nekako u isto vrijeme bio presudan faktor i kod izbora dr. Ante Županovića za direktora, odnosno ravnatelja Doma zdravlja dok je ovom ustanovom,kao i danas, uostalom, upravljala županija i stranka, a u jednoj i u drugoj Mioč je bio ‘alfa i omega’. Dapače, doveo ga je nakon toga i kao liječnika u HNK Šibenik - jer bio je Mioć i predsjednik nogometnog kluba na Šubićevcu - društveno ga promovirao i od bivšeg isluženog partijskog kadra iz Zajednice općina Split, koji čak nije bio ni u SDP-u, jer ga Ivan Ninić nije mogao vidjeti ni nacrtanog, postao uz pomoć Franka Vidovića, SDP-ov ‘nestranački’ gradonačelnik Šibenika. Baš onako kako su svojim sadašnjim ‘unutarstranačkim’ petljanjima HDZ-ovci uskrsnuli Milanovića. Nije tada Mioču smetao ni HNS, ni SDSS ni SKH, kao što mu ne bi smetao ni sada da je ‘na vlasti’, odnosno da je ‘utjecajan faktor’ kao što je nekad bio i da su ga stranačke kolege, umjesto što su ga poslale u mirovinu, ostavile na mjestu direktora ‘Vodovoda’, barem do ove 2020. godine, kako mu je to stajalo u ugovoru. Ili, do njegove 68. godine!
Ne zamarajte se!
Prema tome, nemojte se, štovani čitatelji, uopće zamarati s time tko je za koga i zbog radi čega protiv, tko je tu u pravu, a tko u krivu. Kako u HDZ-u, tako i u ostalim našim strankama i listama zabavljenim svojim unutarstranačkim previranja. Kada se s vremenom raziđe sva ta magla i dim, u pravilu se vidi ono što je promućurnijima bilo jasno od početka - nije tu nitko za nikoga, tu je svak za se! I dok si mlađi, onda ti je sve to novo i zanimljivo. A kad uhvatiš malo godina, onda vidiš da novog u tome baš i nema puno. Da je sve to staro i otrcano, i da se non - stop ponavlja. I da u tom ponavljanju sudjeluju čak i isti ljudi. Koji od svega naprave - ili vide - problem, a onda se trajno nude kao njegovo rješenje!