Kad gori Amazonija, to je kataklizma, a Hrvatske šume su - fuj, uhljebi. I kisik bi naplaćivali!

Ne mo'š se više branit od ovih šta na društvenim mrežama kukaju i nariču, agitiraju za spas Amazonije Iskaču iz paštete. Čin šta otvoriš, evo (nj)ih – gore pluća planeta! A mi ništa! Čudo jedno što su oni za to senzibilizirani, imaš osjećaj da će se sa zgrade bacit u znak protesta prema bešćutnosti svijeta koji dopušta takav jedan ekocid. Pa šta ćemo svojoj dici ostavit, krše ruke, pa znate li vi da Amazona proizvodi 25 posto svjetskog kisika, veže na sebe pusti CO2, pa kad nje nestane, nestat će i nas. A isti ti koji plaču i nariču za Amazonom, kladin se, kad dobiju od Hrvatskih šuma uplatnicu za opće korisnu funkciju šuma, onda je to bljak, parafiskalni namet. Koji ne triba plaćat bez da te na to sudski, puškon natiraju, jer to ide za plaću ovim našim stranačkim uhljebima, na izmišljenim radnim mistima. "Ma zamisli bande neradničke, uhljebničke, još bi nam i zrak, kisik naplaćivali!" viču u pravednom gnjevu ovi naši šta misle globalno. Jer, muka li je mislit. Al teško je djelovat. Osobito lokalno. Jedva čekan da me kogod od ovih šta dilaju i šeraju ove slike iz Amazonije, di je cila Južna Amerika u plamenu – iz svemira se to, čovče, vidi – pozove da iđemo sadit česminu po ovin našin, opožarenin brdima okolo naokolo Šibenika. U globalnom je svitu svejedno di je stablo – na Šubićevcu ili u Manausu, kod Mister Noa. Posadija ga ti tamo ili na Pisku, isto mu je. Ista mu je "općekorisna funkcija".
Od čega ćemo živit
Lipo se iz Šibenika divit prekrasnim slikama zelene Amazonije, ali oti Brazilci tamo, oni moraju od nečega i živit. Pa onda tamošnji farmeri, OPG-ovci, pale šumu da bi došli do obradive zemlje. Šta ćeš kad je 60 posto Brazila pod prašumom! A Brazil je ogroman, isto kao i amazonska prašuma – velika je koliko cila Europa. I sad bi naš vridni Emmanuel Macron tija da Brazil to pazi i mazi, da bi on i njegovi Francuzi mogli imat kisika. Ne triba njemu palit ni šume niti iskorištavat drva, kad struju on i cila Francuska dobijaju iz 60-ak nuklearnih reaktora. Oko toga ga baš ne muči ekologija. Nego Nijemcima koji ga mole da to zatvori – jer su i oni zatvorili sve svoje, do jedne – kaže otprilike ono što je i njemu odbrusija ovi Bolsonaro iz Brazila: "Ajde, gledaj(te) svoja posla." Jel me kužite šta van oću kasti? To je po prilici jednako ka i kad vama vaši susjedi – ili prostorni planeri – koji su svoju particelu izgradili trista posto, napravili na njoj puste apartmane, obogatili se, ne bi dali da na svojoj izgradite njanci kokošinjac. Nego vaša parcela mora bit "zelena zona"! Travnjak, park, dičinje igralište. Ili eventualno parking za njihove goste. Njihov kvadrat vridi 300, a vaš 30 eura. Gradit ne možete! Kako ćete? Zaklonit ćete njima vidik i svitlo za prozore, pogled na more. Jel da nije baš pravedno? Dapače, malo je i licemjerno. Pogotovo kad vas ovi okolo vas počnu uvjeravat da nije zdravo ni lijepo da je svuda oko nas/vas beton. Nego da mora bit i malo zelenila. I da vi to još, pored svega, morate održavat uredno. Liti zalivat, a priko cile godine šišat. Kako se u tom vašem zelenilu ne bi kotili komarci, pantagane i druge nekorisne, a potencijalno opasne beštije. Pa će vam onda to uzet, otkupit za javnu površinu. A vi ćete, skupa sa svima, i susjedima, plaćat održavanje.
Macron iz Šibenika
Tako bi i Amazonija po zamislima "prostornih planera" tribala ostat "zelena površina" planeta. Valjda bi Macron i sva ova ekipa iz ovih G7 najrazvijenijih zemalja svita tila da svi ostali uzgajaju šume, netaknutu divljinu, kisik za disanje. Eventualno zdravu hranu, kukumare i pomidore, tropsko voće. Za euro ili dva po kilogramu. A oni će se ka i dosad bavit visokom tehnologijom, Airbusom i jeftinom strujom iz nuklearki, koja će njihov industrijski proizvod, svaki njihov Renault, Citroen i Peugeot, činiti jeftinijim i konkurentnijim. Baca malo ovi Macron na one naše Šibenčane koji su davno otišli u Zagreb. Pa bi najvolili da se ode kod nas i dalje iđe karon i konjima, umisto autima. Da se oni kad dođu na godišnji imaju di parkirat i da se mogu malo odmorit, bez buke, frke i strke. I momentalno se vratit u ditinjstvo. U vrimena dok je rock bio mlad, da uživaju u Mediteranu kakav je nekad bio. I sve to za sitnu paru. A ono – obratno! Ode sve skuplje nego tamo, a i veća je ludnica nego gori, kod njih, osobito liti!