Kako ja guštam kad se desi kakva lipa stvar u Drnišu, kakav događaj šta vridi. Mogu se puvat prid prijateljima šta nisu odalen kako smo mi jedna kulturna sredina par ekselans. Ja san mislijo kad su izlipili programe Drniškog lita u šestom misecu da će to biti sve. Uvik se trevi štogod da ta živa vatra događanja kulture gori i dalje, ne plamičkom već buktinjom.
U petak, dvajst i petoga u misecu, u kino kazališnoj dvorani Ivana Meštrovića, gostovala je velika grupa folkloraša i pivača iz Istre i Slovenije. U Gradu Piranu ima Hrvacko kulturno društvo šta ima svoje sekcije, ima mješoviti pjevački zbor, ima folklor, ima klapu, i svi su oni došli u Drniš nastupit pod motom “Istrani Dalmaciji”. Bilo je tu dosta naših ljudi šta su se rodili u Sloveniji, tamo su otišli još ćaća im i mater, tamo ostali, tamo stvorili familiju. Mene su očarali ti ljudi. Nije bijo ode Bog te pita otkad, i skoro im suze iđu kad su nastupali. Niko ne miša govor, ali se po naglasku vidi da gori žive. Svemu je “kriv” presjednik Hrvatskoga kulturnog društva iz Pirana Joso Begić. On je rodom iz Putičana kod Zadra. Za vrime Domovinskog rata dolazijo je puno puta na Unešić i donosijo raznu pomoć. Tada se zareka da će jedanput morat doć i u oslobođeni Drniš. I doša je.
Pokaza je s ponosom svojim slovenskim prijateljima kako je ode lipo i kako smo mi ponosan i dobar svit. Njijova klapa piva naše pisme, njijov folklor pleše splitske plesove, ma divota jedna. Kad su nastupili ka duet brat i sestra Vujić, on svira gitaru, ona piva, bilo je ovacija usrid pivanja. Ne bi čovik virova da se emocije mogu uzburkati i u vako starom čoviku ka šta san ja.
Dobar svit
Naši domaći kadrovi uzvratili su gostima istom mirom. Pivala je naša Klapa Drniš, a piva je i gradski pivački zbor “Neum”. Članovi KUD-a Kljaci došli su u narodnim nošnjama i sve oduševili. Svi oni stoju blizu granica Hrvacke, sve je to na par kilometara, ali čežnja je ipak jača. Lipo je reka naš čovik, Badžim prezimenom šta živi gori: Kad san ugleda iz autobusa Kornate, duša mi je počela vrištat, poletile su suze. Evo, sad sam tu, sad mogu opet mirno nazad do sljedećeg dolaska. Nit oću nit mogu uteć od samoga sebe. Malo pršutića i novog vina samo je ulipšalo ugođaj.
Sutradan, u subotu, po sedmi put održan je Festival zborske duhovne glazbe “Jubilate Deo”. Nastupili su Gradski pjevački zbor “Neum” iz Drniša, Ženski zbor Gradac iz Graca n/m, Mješoviti pjevački zbor Lavanda iz Novigrada (Istra), Mješoviti zbor Župe Gospe od Anđela Trogir, Mješoviti pjevački zbor Hrvatske ratne mornarice Split i Hrvatsko pjevačko glazbeno društvo “Zoranić” iz Zadra. U monumentalnoj crkvi Gospe od Ružarija u Drnišu održala se prekrasna večer u kojoj čovjek naprosto ne može proosjećati svu količinu emocija koje su podarili nadahnuti pjevači. Sve je oduševio Mješoviti pjevački zbor Hrvatske ratne mornarice koji vodi mladi Marijo Krnić. Moćno, gromko, kakva već Hrvatska mornarica mora bit, “zapalili” su svojim glasovima i zanosom publiku. Njihovo izvođenje tradicionalnog standarda AMEN i solo dionice pjevačice školski su primjer vrhunskog artizma.
A meni drago
Organizatori, Pučko otvoreno učilište, Župa Gospe od Ružarija i ponajprije Gradski pjevački zbor Neum mogu biti ponosni. Svaki tehnički detalj bio je evropski. Kroz program je vodila profesorica Ivana Barišić, pozdrave je uputio gradonačelnik Josip Begonja, a sve je blagoslovio i pozdravio župnik fra Damir Ćiro Čikara. Na kraju su svi zborovi zajedno izveli pjesmu “Ljiljane bijeli” (Domjanić i Canjuga). Priko 150 glasova pod ravnanjem prof. Jelene Prpa zahvalilo je Majci nebeskoj na pomoći. Time je definitivno “Jubilate Deo” ušao na listu kulturnih događaja prvoga reda koji svojom kvalitetom i dostignutim standardima nadrastaju drniške okvire pa i šire. A meni je drago i sritan sam šta ću se imat i ja nečim puvat kad mi navrate prijatelji iz drugih mista.