Nije dobro, pa da je sutra Božić! Te sam se stare šibenske izreke naslušao u djetinjstvu, posebice od babe Vicule Belamarić i pradida Špire Pivca. Ta je izreka ovih dana primjenjiva na Baldekin u doslovnom smislu. Poslije poraza od Zaboka "građani" su zaplivali uzvodno, a Božić je pred vratima.
U zadnjih nekoliko godina ne pamti se tako neorganizirana i neinventivna igra košarkaša Šibenika kakva je prikazana prošle subote. Gotovo ništa nije bilo na svojem mjestu. Centar Pavao Paić prevodio je loptu i posezao za (krivim) pasovima. Svoju borbenost i skokove Vuko je kvario nekontroliranim šutevima s odstojanja, umjesto da taj posao prepusti snajperima poput kapetana Bašića.
Miro je pokušavao
Junaković je najveći dio susreta djelovao odsutno, a onda je naglo buđenje pokvario "silovanjem" u zadnja dva napada. Ne može se reći da trener Miro Jurić nije izmjenama pokušao oživiti petorku, ali nije se ćutjela prava taktička misao većim dijelom susreta.
Bilo bi, međutim, dobro kad bi subotnji poraz bio i jedini aktualni problem Baldekina. Teškoće se naziru na gotovo svim frontama.
Sportski Šibenik mora se "vječno" klanjati biznismenima iz Dogus grupe za ono što su minulih pet godina uložili u mušku košarku, ali aktualni predsjednik kluba Bashar Egemen nije posve na tom tragu. Djeluje više kao stečajni upravitelj koji se isključivo bori protiv novih financijskih minusa, ali ne i kao sportski djelatnik, okupiran jačanjem momčadi i stvaranjem dugoročne vizije Baldekina.
Svjestan nemogućnosti da momčad u ligaškoj stanci osvježi dvojicom potrebnih igrača (centar, krilo), i trener Miro Jurić u neslužbenim razgovorima nehotice širi defetizam u stilu "Da je situacija u klubu bolja, ne bi mene ni dopalo mjesto na klupi!"
– Svijetla tradicija kluba i nemalo zanimanje šibenske mladosti za Baldekin na svoj način obvezuju gradsku upravu da dodatnim injekcijama pomogne "građanima". No, to nije dugoročno rješenje. Ne može GKK Šibenik biti isključivo naslonjen na gradske jasle. To su, primjerice, itekako shvatili u Crnici, gdje se predsjednik Tomislav Ninić, kako kaže narod, dobrim dijelom uzda u se i u svoje kljuse – otvorio se na valovima Radio Šibenika dogradonačelnik Paško Rakić, čija je sklonost najpopularnijim šibenskim sportskim klubovima i više nego očigledna.
Zadržimo Ivišiće
Aktualno klupsko vodstvo nije riješilo ni sve očitiji problem suradnje s KK Dražen Petrović (čitaj: šibenskom školom košarke). Zato je moguće da se s kadetskim reprezentativcima, nadarenom braćom Ivišić, ponovi "slučaj Dario Šarić". Da momci napuste Šibenik, a da nisu odigrali ni sekunde u šibenskom seniorskom dresu.
Ako se vratimo već spomenutom vaterpolskom čelniku Tomislavu Niniću, onda valja konstatirati da među čelnim "građanima" nema ni blizu tako upornog i prodornog sportskog djelatnika koji neumorno traži dodatne izvore financiranja. Kako se u aktualnim košarkaškim problemima ne sjetiti legendarnog tajnika Šibenke Joška Šupe, koji je manirom psa tragača u sličnim situacijama svakodnevno, ali uspješno obijao pragove moćnijih šibenskih tvrtki.
Lako je piti iz pune čaše, napij se ti iz prazne! Bila je to česta Šupina uzrečica, itekako primjenjiva na aktualnu situaciju na Baldekinu.