Lako je tuđim po drači tući!

Amaterizam je prva trula daska u bilo kojem sustavu! Na stranu zanesenjaštvo i ljubav kad amaterizam ne uključuje odgovornost. Tako je u doba, kad sam prosto gutao njegove kolumne u rubrici "Notes aktualnih tema“ odavno utihlog VUS-a (Vjesnika u srijedu), napisao onda mlađahni i lucidni, a danas pomalo grintavi splitski Šibenčanin Igor Mandić.

Na tu Mandićevu tezu me itekako podsjetila aktualna situacija na Šubićevcu i Baldekinu. Vrijedni i samoprijegorni trener Zoran Slavica platio je buletu za krivu procjenu klupskog vodstva glede igračke križaljke. Bolje rečeno, uvjerenja klupskih čelnika da se i od nikakvog materijala može izmijesiti ukusna pita. Slavica je, ni kriv ni dužan, smijenjen na Šubićevcu, a nitko, ama baš nitko, neće odgovarati za propuste koji su nadarenog trenera doveli u gotovo bezizlaznu poziciju.

Slična situacija, ali ne u igračkom već u financijskom smislu je na Baldekinu. Nije problem šibenske muške košarke samo u odlasku prve petorke, već je još i veći u dugu iz prošle sezone, kad su se s igračima potpisivali ugovori kao da u (sportskom) Šibeniku euri i dolari padaju s neba. I opet za taj "debeli minus" nitko neće odgovarati.

- Kad je splitska Jugoplastika bila na vrhu Europe, ja sam kao predsjednik Stručno-tehničke komisije dnevno trošio minimum tri sata volonterskog rada u klubu. Drukčije se ne može ako želiš uspjeti. Pa ne smijemo mi sa sportskim pedigreom dopustiti da o tome tko će igrati centra ili krilo odlučuju ljudi koji vole klub, ali koji jedva razlikuju košarkaško pravilo "tri sekunde" od kornera u nogometu - otkrio mi je nedavno u prijateljskom razgovoru na Žirju proslavljeni košarkaš Željko Jerkov, koji nikad ne zaboravlja otok svojih predaka.

Zašto su gotovo dekretom ukinute stručno-tehničke komisije na Baldekinu i Šubićevcu!? Nema ih ni slučajno u obliku o kojemu govori Jerkov. Jesu li one i put da se u šibenske ligaše vrate veterani, koji nerijetko grintaju kako ih njihove sportske kolijevke, najblaže rečeno, ignoriraju!?

Da takva stručna tijela postoje u klubovima, onda bismo manje grintali (jučer) na Antu Grpca i Novicu Ljubičića, a danas na neke nove ljude, koji su "u sedlu" na Baldekinu i Šubićevcu.

Cijela problematika postaje dodatno intrigantna kad se zna da su u prošloj sezoni, punoj žestokih tenzija na relaciji GKK Šibenik – Jolly ovi potonji plovili s gotovo jednakim uspjehom, ali s puno manjim igračkim plaćama. Da je najbolje plasirani igrač sad već utihlog gradskog rivala imao mjesečna primanja triput manja od onih koja su dogovorili čelnici "građana". Uz očiglednu logiku "kako je lako po drači tući tuđim ku.…".

I kad mi netko kaže da moj stari i grintavi Šibenčanin Igor Mandić nije bio u pravu sa svojom teorijom o "amaterizmu kao prvoj truloj dasci nekog sustava"...