Glatkom pobjedom u Požegi košarkašice Šibenika zacijelile su neke ovosezonske rane, te prvoligašku karavanu okončale na sedmome mjestu. To je realnost nekadašnjih sudionica Eurolige. A kad se tome pridoda i plasman u završnicu Kupa Ružice Meglaj-Rimac, onda je učinak šibenskih djevojaka čak i mrvu iznad očekivanja.
Sastav bivšeg izbornika hrvatske reprezentacije Stipe Bralića živi, ruku na srce, bez dovoljno sredstava za "normalan“ natjecateljski hod. Sa selekcijom, koja je praktički kadetsko-juniorska. Trener je prisiljen posezati za konceptom "run and gun“(trči i pucaj) u najgrubljem smislu te riječi. Košarka, u kojoj nemaš "pravog“ razigravača, a ni centra, izgleda, blago rečeno, čudno. Kao posebna vrsta "košarkaškog rukometa“.
Nije u šoldima sve
Nije lako ni izbrojiti koliko je puta trener Bralić tijekom sezone zavapio u stilu "za samo tri tisuće kuna mjesečno mogli bismo angažirati solidnog centra, pa bi sve bilo drugačije“. Na kraju sezone žalopojku je malo proširio tezom "kako bi se Šibenke s tipičnim playmakerom i centrom borile za vrh Prve lige“.
- Stipe Bralić dobro zna što govori. On je sjajan i strpljiv trener. Odavno se dokazao u reprezentaciji, Gospiću, Jollyju, pa i muškom sastavu Kaštela. Ukratko, zaslužio je da mu se pruži ruka - uvjeren je Živko Badžim, šibenski košarkaški veteran i otac potencijalnog reprezentativca Roka.
Da nije u šoldima sve, govori i podatak kako četiri nadarene šibenske igračice nastupaju u dresu susjednih sastava Splita i Zadra. Oni koji imalo prate žensku košarku, dobro znaju da bi Dujić, Silov, Chiabov i Šolić riješile "preko noći“ sve igračke probleme "ženskog“ dijela Baldekina. Da bi upravo one "pokrile“ sporne pozicije.
- Ništa ja ne zamjeram djevojkama, koje nose zadarski, odnosno splitski dres. One su ne samo nadarene igračice, već i ambiciozne studentice. Nekad je bio problem u odlasku u Zagreb, a sad su i Zadar i Split primamljiviji curama od šibenskih studija i veleučilišta. Već me hvata strah od iduće jeseni, kad ću gotovo sigurno ostati bez četiri igračice koje odlaze na fakultet - grubo realan je Bralić.
Nedjeljne matineje
Vrlo je vjerojatno da marljivi predsjednik kluba Neven Periša povremeno poseže za refrenom Dražena Zečića "Ima li nade za nas?“. Osim slobodnog vremena on je šibenskoj ženskoj košarci podario kćerku Klaudiju, potencijalnu reprezentativku. Zato nam se trokut predsjednik Neven - Klaudija - Stipe, neovisno o nemalim teškoćama, čini dobrim temeljem za budućnost šibenske ženske košarke. Može li se kao nekad (Revija, Elemes, Jolly) doći do solidnog sponzora? Ne radi se o potrebi za desecima tisuća eura, već istini da izravni konkurenti imaju "koju kunu više“.
Malo tko se bavi iluzijom kako će se više ikad ponoviti nedjeljne matineje na Baldekinu, kad je ženske košarkaške utakmice znalo gledati i do dvije tisuće gledatelja. Neki su, priznaju i danas, dolazili samo radi atraktivne Dragane Zorkić, ljepotice iz Višegrada. No, i sad biste, vjerujte mi, u tom smislu profitirali, kad bi zalutali na utakmice šibenskih košarkašica. Kao da su djevojke pobjegle iz starog talijanskog filma "Lijepe, ali siromašne“. Možda je, za početak, rješenje u tome da cure igraju predigre momcima, koji u pravilu pune tribine!?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....