‘Vječni’ spasitelj Stipe Bralić

Kako zaboraviti vrijeme kad su na Baldekinu utakmice košarkašica bile gotovo jednako posjećene kao prvoligaška nadmetanja Šibenke!? Kad su šibenske košarkašice (Danira Nakić, Dragana Simić-Zorkić, Veselinka Crvak…) bile gotovo jednako zgodne i uspješne pod obručima. Na ta vremena ovih nas dana podsjeća jedino novi hrvatski košarkaški izbornik i trener šibenskog ženskog prvoligaša Stipe Bralić, koji nije bio sudionik lijepih priča iz davnina, ali čiji dolazak na kormilo ŽKK Šibenik i ženske reprezentacije Hrvatske još jednom, kao po nepisanom pravilu, budi ambicije šibenske i hrvatske ženske košarke. Pobjedama nad Latvijom (u gostima) i Njemačkom u Zaboku Hrvatice su već praktički trasirale put na Europsko prvenstvo.

Provjereni stručnjak

- Riječ je o posve novoj reprezentaciji koja je i mene kao izbornika iznenadila svojim nemalim igračkim potencijalom. Najveći dio njih igra u prestižnim europskim ligama. Na moje zadovoljstvo, mjesto u najboljoj selekciji našle su i dvije naše Šibenke, Josipa Silov i Klaudija Periša. Bila bi, dakako, s nama i treća Šibenka, sportska ljepotica Antonija Mišura-Sandrić, da nije u iščekivanju najljepše majčinske vijesti, svog prvog djeteta - otkrio nam je Bralić.

Za one koji prate gotovo tri desetljeća uspješan trenerski hod Stipe Bralića, sve spomenuto i nije neko iznenađenje. Riječ je o provjerenom stručnjaku, koji je jedini u povijesti mlade hrvatske države odveo najbolje košarkašice na Olimpijske igre (op.a. u London prije sedam godina). Treneru koji je okusio gušt europske Lige prvakinja u šibenskom Jollyju i Gospiću. Zakletom Šibenčaninu, koji uvijek djeluje kao sveti Stipe spasitelj kad je riječ o hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji, ali i njemu najdražem Baldekinu. Lani su se Šibenke gotovo do zadnjeg kola borile za opstanak, dok su ove sezone u prvoligaškom vrhu.

- Naše bi ambicije išle do neba da mogu na treninzima okupiti toliko košarkašica da barem odigramo pola sata igre na dva koša. No, djevojke su okupirane radnim i studentskim obvezama. I to one najiskusnije Puljić, Chiabov, Tomičić, Cigić… Kako im zamjeriti izostanak s treninga kad je hrvatska prvoligaška košarka, za razliku od većine europskih liga, daleko od profesionalizacije kao Zemlja od Saturna - govori nam Bralić.

Muškima ne treba?!

A nadarenih djevojaka na Baldekinu nikad nije falilo. Čak ni onda kad je sponzor Josip Stojanović Jolly u zadnji tren spasio klub koji je bio praktički na izdisaju. Lani je, primjerice, zablistala Sara Borić, koja je zbog studentskih obveza prešla u Pulu. Sada svi hvale, čini se, još talentiraniju Miju Vukšić, koja na ljeto odlazi u Sjedinjene Američke Države. Već je, vjerovali ili ne, dobila stipendiju sveučilišta u Kanzasu!

A da kolumnu ne bi samo kitili komplimentima na račun spasitelja Stipe i njegovih košarkašica, valja barem malo zagrepsti ispod površine kad je riječ o problematici šibenske ženske košarke. Nije lako objasniti da je rad s najmlađim košarkašicama podijeljen na tri razboja: kadetski pogon ŽKK Šibenik, Košarkašku akademiju Anđe Jelavić i “ženski” dio Košarkaškog kluba Dražen Petrović. Tri čimbenika među kojima, ruku na srce, nema nikakve suradnje, što je, blago rečeno, apsurdno za grad veličine Šibenika i sve probleme koji tište šibensku žensku košarku.

Drugo je pitanje muško-ženske prirode. Zvuči gotovo nevjerojatno da kalibar provjerenog trenera, kakav je Stipe Bralić, nije nikad dobio šansu u “muškom“ dijelu Baldekina. A bilo je trenera koji su na šibenskom parketu djelovali kao zalutale ovce. Čak i gore od dojma kakav trenutačno ostavlja američko pojačanje (ili “pojačanje“) Eric Cobb.