Mora li susjedu crknit krava?

Osjećam se kao mladi crnac na zatvorenoj sjednici rasističkog Ku klux klana - tako je duhovito poentirao splitski kolega Zlatko Gall kada je na promociji knjige "Arsenizmi" u knjižnici "Juraj Šižgorić" shvatio da se nalazi pred nemalom skupinom zakletih Šibenčana.

Slično su se, nema sumnje, osjećali košarkaši Šibenika na završnom turniru Kupa Krešimira Ćosića kad su shvatili da zadarska publika na utakmici Zabok - Šibenik odreda navija za momčad iz Hrvatskog zagorja.

Susjedova krava

Taj osjećaj su dan poslije dodatno podgrijali neki novinski napisi sa zajedljivom porukom "kako se Šibenčanima, zbog blizine njihova grada, i nije bilo teško vratiti kući". Time su, dakako, izazvali i žestoke Šibenčane, koji su uzvratili istom mjerom poslije poraza Zadra od Cibone. Sugrađani Arsena, prvaka cinizma na dalmatinskim usporednicima, posegnuli su za rečenicom "Pa, Zadranima se još lakše poslije izgubljene utakmice vratiti kući! Oni su izgubili kod kuće!"

Atmosfera na utakmici Zabok - Šibenik neminovno me vratila desetak godina unatrag, kad su za vrijeme prvenstva Hrvatske u malom nogometu Zadrani jednako odreda navijali protiv Šibenika, dok se momčad sa Šubićevca nadmetala s vinkovačkom Cibalijom i koprivničkim Slavenom. S očiglednom starom i ne baš dobrom porukom "Neka susidu krava crkne."

Imaju i Funcuti svojih očiglednih mana, ali usporedba s lanjskim finalnim turnirom košarkaškog Kupa Hrvatske, govori, ipak, njima u prilog. Na utakmicama dalmatinskih (i sportskih) susjeda Šibenčani se nisu baš umorili od navijanja za Split i Zadar, ali ni jednog trenutka se nisu glasom opredijelili za njihove suparnike.

Uzalud je nakana autora ovih redaka da odnose među dalmatinskim navijačkim skupinama (i susjednim gradovima) prikaže na nešto ležerniji način. Oni su zapravo prilično zabrinjavajući. O tome su počeli glasnije govoriti ne samo novinari i socijalni radnici, već i ljudi, kojima je cijela Dalmacija u srcu. Od Paga do Prevlake.

Pavinove igre

- Dosta mi je apsurdnih i krvavih sukoba Torcide i Funcuta. Moramo nešto poduzeti u tom smislu - javio mi se telefonski splitski poznanik Petar Lovrić, nekad jedan od čelnika Hajduka.
Najpoznatiji zadarski ugostitelj Erik Pavin ide i korak dalje:
- Bit ću organizator Sportskih igara navijača Dalmacije. Da Torcida, Tornado, Funcuti i Maligani sjednu za isti stol. Zagrle se i zapivaju.

Ako problem promatramo kroz šibensku prizmu, onda je posve jasno da dio ekstremnih pripadnika ostalih dalmatinskih skupina brani Funcutima parolu "Drugo lice Dalmacije" ili izrazitu sklonost klubovima iz svoga grada. Većina Dalmatinaca je za "navijačko jednoumlje" ili da cijela Dalmacija bude zamotana u bilo. Osobno, nemam ništa protiv bile boje. No, uz uvjet da je ona dio starog hrvatskog barjaka crven - bijeli - plavi. Kao u dobroj, staroj "Marjane, Marjane" s kojom se diči cijela Dalmacija.