Nije teško reći oprosti!

Kamo sreće da nas iduće utakmice demantiraju, ali njegove prve minute na šibenskom parketu ne slute da bi crnoputi Amerikanac Cobb (fonetski Kob) mogao biti koban za ovosezonske protivnike košarkaša Šibenke, najpopularnijeg šibenskog sportskog kolektiva.

- Cobb ne miriše nimalo na Dixona ili Baileya s kojima smo prije 15 godina izborili plasman u ABA-ligu. Više djeluje na košarkaškog mačka u vreći. Na sezonu 2004./2005., kad je na Baldekin bez kriterija i provjere sletjela nekolicina američkih igrača, koji praktički nisu dočekali kratke rukave u Šibeniku - kazivao nam je jedan od šibenskih košarkaških veterana. S usrdnom molbom da ostane anoniman.

Bivši košarkaš ciljao je prvenstveno na petoricu (Rucker, McGutrie, Hart, Ibrahim, Brown) u sezoni, kad su se Baldekinu osladili samo Dwayne Broyles i donekle Jerome LaGrange. Ne slučajno. Broyles je na šibensku adresu stigao posredstvom šibenskog „pečalbara“ Branka Validžića, koji se u njegove kvalitete uvjeravao iz kola u kolo u nizozemskoj Prvoj ligi. Uostalom, o solidnom tragu Broylesa u šibenskoj košarci govori neizravno i podatak da je on do današnjih dana ostao u prijateljskim odnosima sa šibenskim veteranom (i trenerom) Jeronimom Šarinom.

Stručni stožer

Cobb zapravo neodoljivo podsjeća na Amerikanca Smitha, vjerojatno najslabijeg stranca u povijesti Baldekina, koji je na šibensku adresu sletio u proljeće 2015. godine, a onda jednakom brzinom odletio, čim je stručni stožer gotovo ekspresno priznao svoju grešku u odabiru pojačanja. Nije, međutim, samo riječ o Cobbovim slabostima, vidljivim već iz zrakoplova na liniji Zagreb – Split, već i činjenici da on svojim funkcionalnim (ne)sposobnostima dodatno kvari ionako spornu sliku igračkog kadra u smislu brzine i skočnosti. Bilo je trenutaka na neslavnoj utakmici Šibenka – Gorica (58:82), kad su gosti prolazili pored domaćih košarkaša, kao da imaju „pentu na guzici“, kako je duhovito primijetio jedan fetivi Šibenčanin. Uostalom, zašto bi netalentirani Amerikanac krao prvoligaške minute braći Ivišić i (sutra) Paiću!?

Najveće grešku čovjek radi, kad ne prizna vlastite greške. Toj nas je životnoj (i sportskoj) mudrosti prije trideset „i nešto“ godina učio hrvatski sportski buda Mirko Novosel. Ona je i te kako primjenjiva na aktualnu situaciju s Cobbom.

Na šibenskim sportskim usporednicama aktualni su i stihovi „Moglo bi bit da je lakše umrit nego ljudima reći oprosti“. Autor ove kolumne nema problema s tom mudrom Gibonnijevom porukom. S posebnim guštom ćemo zamoliti za oprost prvotimca nogometaša Šibenika Davora Kukeca. Za ranije kvalifikacije u stilu „utekao iz vremeplova“ ili „veteran, koji nema daha za 90 minuta“. Kukec nas je zanijekao na uvjerljiv način. On ove sezone juriša u presing i u sudačkoj nadoknadi, zabija golove, kad mnogi misle kako je sve izgubljeno.

- Kukec je u cvijetu mladosti. To ne mislim do kraja ozbiljno, s obzirom na to da je prevalio tridesetu. No, uvjeren sam da on može još puno dati našem klubu - kazivao nam je nedavno Krunoslav Rendulić, trener nogometaša Šibenika.

Ne bi bilo loše da svoje zablude priznaju i ključni ljudi Šubićevca, koji su i kad je bilo jasno da je bivši trener „izgubljen u svemiru“ posezali za rečenicama u stilu „Perkovića nećemo smijeniti“. Nitko nas ne može razuvjeriti u saznanju da je ključni čimbenik preporoda Kukeca, Pandže i Vukorepe kvalitetniji, opsežniji i autoritativniji rad Perkovićeva nasljednika.