Od Milke Planinc do Sanadera

Teleskopske tribine, nema sumnje, stvaraju privid o "pristojnom“ izgledu Baldekina. Ne samo o povećanom broju sjedećih mjesta. Iz najviših (šibenskih) krugova nas, pak, uvjeravaju kako je njihova posudba za finalni turnir Kupa Krešimira Ćosića samo uvod u skoro montiranje čvrstih tribina iza sjevernog i južnog koša. Bolje rečeno, definitivne preobrazbe Baldekina u košarkaški hram.

– Mi trenutačno nemamo ni drugog izbora, jer nove će košarkaške propozicije inzistirati na čvrstim, ukopanim koš-konstrukcijama umjesto visećih koševa. A to praktički znači da bi se na Baldekinu mogla igrati samo košarka i eventualno odbojka. Da bi vrata rukometašima i malonogometašima bila zauvijek zatvorena. Iskreno ću priznati da bi sve te projekcije, bez čvrste potpore gradonačelnika Željka Burića i gradske vlasti uopće, bile tek puste košarkaške želje – otvorio nam se agilni predsjednik GKK Šibenik Ante Grbac.

Reakcije malonogometaša i nekad silno aktivnih rukometaša i rukometašica iznenađujuće su pomirljive. Primjerice, Dario Kulušić, nadareni nogometni sudac, više je prozborio kao razumni tajnik Šibenskog saveza sportova nego kao "vječni“ zaljubljenik u mali balun ili preciznije alfa i omega ambiciozne Crnice.

– Projekt pretvaranja Baldekina u isključivo košarkaški dom ima svog smisla. To je i šibenski poklon svojoj slavnoj sportskoj prošlosti. Nezaboravnoj Šibenki, legendarnom Draženu… Mi i rukometaši trebamo se udomiti negdje drugdje. Naravno, da mi prvo na pamet pada dvoranama u osnovnoj školi na Meterizama. Dakako, uz uvjet da se sadašnja prilično tvrda podloga zamijeni parketom – reagirao je Kulušić.

Novi bi parket stajao minimalno oko 100 tisuća eura. Riječ je o sumi, koja djeluje gotovo surovo, kad je riječ o tankom šibenskom sportskom proračunu, a koja bi se, da je onda bilo razuma i konzultacija, utopila kao dodatna „sitnica“ u trenutku podizanja spomenute dvorane. Kome je zapravo uopće palo na pamet da novu školsku dvoranu uredi bez mekše podloge!? Sadašnja podloga nije samo prepreka odigravanju ligaških utakmica u malom nogometu i rukometu, ona, nažalost, otvara i veću mogućnost ozljeda djece, koja u njoj redovito vježbaju.

A tvrda se podloga na Meterizama samo uklapa u "vjekovnu“ šibensku priču da se kod podizanja novih sportskih objekata konzultira svih osim – sportaše. Kad se prije 43 godine održavao dio natjecanja Svjetskog prvenstva za rukometašice, međunarodni su forumi zažmirili na jedno oko, jer je dvorana s oba kraja bila kraća po metar u odnosu na propozicije. Jednako je kraći bio i nekad popularni Solarisov zimski bazen, kad je riječ o propozicijama za međunarodna vaterpolska natjecanja.

 

Zato se bivši predsjednik HKS-a Danko Radić, smatrajući da je širenje Baldekina, tek provizorij, na svoj način vraća na glavnu temu: - Danas svako veće selo ima "pristojnu“ dvoranu, ali ne i Šibenik!
Sportski je Šibenik u više navrata propustio dobiti taj toliko željeni objekt. Ako je vjerovati Vladi Čoviću, koji je bio sve i sja u slavnoj Šibenki, na Biocima bi Krešimirov grad odavno imao velebni objekt da vlada Milke Planinc nije zabranila neprivredne investicije. Malo je tko slušao glas autora ovog teksta da izgradnja zimskog bazena u Crnici bude u paketu s novom dvoranom.

U međuvremenu su naši susjedi megalomanski izgradili dvije dvorane, koje mogu napuniti samo u ludilu ili, pak, imaju „nemoguću misiju“ sanacijskog programa. Dakako, uz blagoslov države, koja je Šibenik u pravilu preskakala. Od već spomenute Milke Planinc do Ive Sanadera.