Kad more u našim mistima i na našim plažama dobije ocjenu da je nepodobno za kupanje, odma se traži zagađivač – tko to protiv nas lobira, neko nas sabotira, Vlada, masoni, Srbi... To je prije neki (tje)dan bila konsternacija - more na Banju da ne valja, a tako lip pogled na katedralu ima! UNESCOV spomenik! Tko bi tija priznat da nije kriv nitko od svih tih, njih, prozvanih, nego da smo krivi mi, svi, što smo kolektivno vikali 'Daj ljudima papire!'. Gradilo se, leva – leva, budala tko nije, pa se isto tako legaliziralo, leva leva, davali su se papiri, pljeskalo se redom načelnicima i gradonačelnicima, gradskim i općinskim vijećima, što su dali svima da se legaliziraju za malo, sitno, čak i nula kuna, po četvornom metru. Da bi sad svi našli u čudu – odakle govna! Pa, od legalizacije. Od turizma. I od septičkih, odnosno crnih jama. Koje su se napunile, pa sad cure u more. Uostalom, zna se kako se one u nas prave. Kavaš, tučeš, lupaš, dok ne nađeš profondu. Kad nađeš, staneš. I betoniraš. Zidove okolo. Dno ostaviš, da iđe tamo di nije tvoj problem. A onda ujutro lipo otvoriš novine. Pa se iščuđavaš – 'Ma nu, sve su zagadili! Ko zna oklen je to dovezlo govan, zarazu, pa bacilo, s ovih cisterna, brodova. Pitaj svete nedilje! Ubit će nas ova globalizacija! Kad u nas svak radi šta oće! Nema vlasti, nema reda, nema zakona!'
Prije je bilo bolje
I takvi smo mi u svemu. Osvetit će nam se, kažu, to što smo sve karte bacili na turizam. Industriju smo uništili. Kamo sriće da jesmo. Onda bi je znali ponovno i dignit! Propala je ona sama od sebe, virujte, nismo mi tu morali ulagat nikakve napore. Ko ne viruje, nek samo pogleda na Ražine. Mi tamo nijedne godine nismo proizvodili više od 50 tisuća tona valjanih proizvoda a da nismo imali nekoliko desetaka milijuna kuna gubitaka. Slovenci danas proizvode duplo više valjanih proizvoda – ove su godine naveli skoro devedeset tisuća tona – a umjesto gubitaka imaju dobit. Da nije njih, da je nisu oni uzeli u najam, mi bi tu najmoderniju valjaonicu u ovom dijelu Europe, izrizali i prodali u staro željezo!
Ka šta smo napravili s elektrolizom. A turizma smo se uvatili jer nam ništa drugo nije išlo. Nagrnili turisti ka mutavi. Svake godine ih je sve više i više. A mi uvjereni kako je to zato što mi znamo! Pa onda brojimo svake godine pet posto više u dolascima, deset posto više u noćenjima. I opet nikad zadovoljni! Uvik da je lani bilo bolje. A tek prikolani. A prije rata! Sve puno, krcato, novci su se, inkas, u crnin vrićama od smeća nosija. Ove godine je to bilo, ka, malo stalo, pa je odma nasta smak svita. Propast! Ali, još uvik je to u plusu. Kumulativno, u prvih sedan ili osan miseci ove godine. A ko more rast deset posto svake godine? I ovo što smo dosad rasli je nenormalno. Naš je turizam veći fenomen nego trgovina kokainom, dijamantima i oružjem. Ni njima nije veći promet ni zarada!
Propast i smak svita
Ali mi ne bi bili mi da ne kukamo i ne plačemo mižerju. I ne predviđamo svako malo propast i smak svita. Eto, podzemna garaža ispod Poljane... Pa čemu to, pa kako to, pa zašto to. Propast, Gradski parking i grad Šibenik ulažu 50 ili 60 milijuna kuna u propalu investiciju, dvi trećine svita je protiv toga. Pa čemu to kopanje kad privatnik kopa tri puta više parkirnih mista. A on dosad ni brukvu nije zabija, iako je pet puta najavljiva da počinje 'idućeg miseca'. A onda pročitaš tekst kolegice Dijane Ferić na portalu Šibenik news kako je isto bilo i 1966. godine kada se otvara šibenski most.
- 'Panika je nastala zbog potpuno pogrešne procjene da će Šibenik zbog mosta i magistrale ostati bez turista. U tom neveselom uvjerenju Šibenik je otvorenje mosta doživio kao neku vrstu pokore pa se nitko nije pripremio za ono što se dogodilo. Grad ne samo što nije ostao bez turista nego je već prvog dana nakon otvorenja mosta doživio pravu najezdu turista. Na to nisu bili spremni ni hoteli, restorani suvenirnice, a ni sam grad. Nije bilo ni jednog novog putokaza, ni jednog novog prometnog znaka, pa ni dovoljno mjesta za parkiranje automobila. Pa se našla Poljana kao privremeno rješenje' - piše kolegica.
O vrimenu kad je sve bilo bolje nego danas. I kad je bilo reda...