Političari padaju, medalje ostaju

Kad će već jednom šibenski političari (i ne samo šibenski!) shvatiti kako su oni listopadna, a vrhunski sportaši i umjetnici zimzelena drva! Većina se Hrvata sjeća Slovenca Mira Cerara kao svjetski priznatoga gimnastičara, ali malo tko ili gotovo nitko ne bi mogao izgovoriti ime gradonačelnika Ljubljane iz doba, kad je Miro elegantno "jahao" svijetom na konju s hvataljkama! Mnogi od nas su i danas spremni s lakoćom ispričati gotovo sve detalje Ivaniševićeva osvajanja Wimbledona i veličanstvenog dočeka u Splitu, no većinu bi vjerojatno zbunilo pitanje tko je u tom trenutku bio gradonačelnik Splita!?

 

Pretpostavljam da pogađate kako je povod za ovakva glasna razmišljanja zlatna medalja, koju je na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti kao hrvatski vaterpolski izbornik zaslužio Šibenčanin Ivica Tucak. Malo se tko od svjetskih trenera u bilo kojem sportu može pohvaliti da je osvojio svjetsko seniorsko i juniorsko zlato, te olimpijsko srebro.

– Ivici Tucku bi Grad Šibenik trebao kupiti mali kombi za prijevoz svih dosad osvojenih medalja. On ih zasad prevozi u dvije karijole, ali nema više mjesta za nove medalje – (polu)ozbiljnim stilom je bivši košarkaški izbornik, Šibenčanin Neven Spahija bez imalo zavisti komentirao strelovit uspon svoga sportskog prijatelja i sugrađana.

Zato sam silno uporan i pomalo dosadan u tezi kako je teško spojiti Tuckovu nisku sjajnih uspjeha s podatkom da ga poslije srebrne olimpijske medalje u Riju, nitko u Gradu i Županiji nije službeno primio.
Da je nešto trulo u "državi šibenskoj", kad je Tucak u pitanju, najbolje govori informacija kako za taj propust šibenski gradski oci (i činovnici) žele neuvjerljivo okriviti "neiskusnu šeficu protokola“. Još manje je vjerojatna kuloarska priča kako je za taj protokolarni gaf izravno kriv gradonačelnik Željko Burić. Bit će da je šibenski "poteštat“ u svojoj omiljenoj maniri "ne talasaj“ popustio bliskim suradnicima kojima Ivica Tucak i nije baš omiljeno lice. Da je kod tih "mudraca“ presudio sustav "voli-ne voli“, za kojim posežu mališani kad kidaju latice u želji da otkriju voli li ih djevojčica iz susjedstva, a ne ozbiljni političari.

 

Zlatnik iz Budimpešte nudi sjajnu priliku da se stari grijeh ispere. Da Šibenik službeno obnovi ljubav s najuspješnijim trenerom u svojoj povijesti. Dakako, uz uvjet da se i Tucak prestane (opravdano) ljutiti.
Buriću će prelamanje nove dvojbe jamačno i te kako olakšati izjava inž. Filipa Vukičevića, koji je bio šibenski gradonačelnik u doba kad je Dražen Petrović osvojio olimpijsku medalju u Los Angelesu.

– Ni danas ne mogu oprostiti sebi što sam podvio rep pred onima koji su vršili pritisak na mene da ne primim Dražena na svečanosti, organiziranoj za šibenske osvajače medalja. Bio sam spreman na to, neovisno od toga što je Dražen tog ljeta s Baldekina pobjegao u Cibonu, za koju prije Los Angelesa nije odigrao ni sekunde – priznao mi je ničim izazvan inž. Vukičević.
Nije mi otkrio imena "pritiskivača“. Uostalom, ona nisu ni važna. Oni su (bili i ostali) listopadni, a Dražen zimzelen!