Materin pokojni ujac Joko zna bi reć da je ritko nać kod onih koji govore puno a da govore pametno. Tako je sudbina i nas koji pišemo - odnosno, govorimo - puno, pa se koji put i ponovimo. Tako san i ja - i to već puno puta - ustanovija da san masu stvari, koje mi se danas prodaju ka ultima moda i najnovije znanstveno dostignuće vidija u ditinjstvu kada bi odlazija kod babe i dida na selo. Od svita nepismenog, šta od škole nije ima ni slovo š.
A sad ispada da je to bija sve sami stručnjak do stručnjaka. Dr. sc, mr. sc, prof. dr. To što su oni onda samouki znali danas se uči i predaje na fakultetima. A to šta nisu ništa bacali i šta su živili u oskudici, danas se zove - permakultura.
Eto, ja tako prošlog jutra čitan - dočekalo me na svin portalin - kako se do petka u Nacionalnom parku "Krka“, na području naselja Brnjica, obavlja jesensko praćenje vegetacije na plohama odabranim za provedbu modela obnove kamenjarskih travnjaka kontroliranim paljenjem. Riječ je, navodi se, o projektu koji Nacionalni park "Krka" provodi zajedno s Hrvatskim botaničkim društvom.
Projekt je počeo 2015. kontroliranim paljenjem dviju ploha, jedne od 900 metara četvornih, a druge 800 kvadrata. U isto vrime je s "lokalnim stanovništvom" koje će "na istraživanom području" napasati stado ovaca pasmine dalmatinska pramenka, veličine do tristo grla, potpisan sporazum o suradnji u provedbi zahvata održavanja kamenjarskih pašnjaka kroz ispašu ovaca. S obzirom na to da se na istom području nalaze i zarasle površine, preporučeno je da se stadu pridruži do pedeset grla hrvatske bijele ili šarene koze. Nakon završetka trogodišnje faze "praćenja i interpretacije dobivenih podataka za oba projekta" očekuje se rezultat na temelju kojega će biti izrađen model za obnovu pašnjaka.
Elem, da mi s ovih fraza priđemo na normalni jezik - lako je nama pratit podatke, samo mi više nemamo nikoga ko će pratit ovce i koze, odnosno ić za njiman. To je nama prvi i osnovni problem. Naime, to da triba zapalit šmriku, jerbo di ona prišeša ništa drugo ne reste, to su čobani radili još onda dok je svaki šuferin vridija više nego danas fajerica. I to bez suradnje s botaničkim društvima i bez "višegodišnjih praćenja rezultata".
Šta ćemo čekat tri godine da bi zaključili ono što smo već naši stari i nepismeni davno prije nas znali – da ovca i koza ne samo da čiste pašnjake, nego ga i gnoje, jer se na istom mistu i izbrabonjaju, da to povoljno utječu na bioraznolikost, jer u tin brabonjcima prinose i simenja raznih drugih vrsta trava i grmova.
I da time sprječavaju da tu prišešaju monokulture, donosno šmrike, koje i kad se rašire, dođu čobani pa to potrse i popale. I da nakon toga oti lug šta ostane od toga gnjoji dobro travu, pa ona bolje nikne, šta su znali još stari Slaveni kada su na svom putu do Jadrana palili šume i od njih krčili oranice.
- Ali danas o tome niko nema pojma pa po portalima osvanu najave o smaku svijeta i nepobitnom dokazu o promjeni klime, dolasku novog ledenog doba ili smrti protokola iz Kyota jerbo su eto nakon litnjih požara i prve kiše nakon Velike gospe izbrokvale šparoge. A šta su tribali izrast, eukaliptusi?
Stvarno čudo neviđeno, kakvog ne pamte ni najstariji Slaveni. Jerbo su u međuvremenu kad su stigli na Jadran zaboravili poljoprivredu i počeli se bavit afitavanjen soba i apartmana. I projektima...