Ugodno društvo na zagrebačkoj utakmici Cedevita - Cibona. S lijeve strane stari prijatelj (čitaj: legenda hrvatske košarke) Nikola Plećaš, a s desne Anđelko Matov, čiji je trenerski rukopis na Baldekinu ostao za sva vremena, a koji vodi kadete Cedevite.
Emotivne priče (s Nikolom) iz davnina za tren su ustupile prostor aktualnoj šibenskoj košarkaškoj problematici.
- Više sam nego zadovoljan kako su juniori Šibenika odigrali finalnu utakmicu prvenstva Hrvatske s Cedevitom. Petar Maleš je dobro "nalijepio" prvotimce Tonija Nakića i Domagoja Šarića na ostatak momčadi. Uvjeren sam da bi Baldekin slavio naslov da se prije prvenstva na nesretan način nije ozlijedio Martin Klepo. Sad treba samo intenzivirati rad s mladima. S kadetima Cedevite radim triput dnevno. Akcent je na individualnim treninzima, koje imam u dva termina. Tek se navečer sakupi cijela momčad. Znam da je to u šibenskim prilikama, bolje rečeno neprilikama "nemoguća misija". Spas bi bio u Jollyjevoj dvorani na Ražinama. Valjda u Stojanoviću ima još dovoljno ljubavi za šibensku košarku - ispalio je gotovo u dahu Matov.
Izbornikove pohvale
I posredno podsjetio na Malešovu žalopojku o kasnim večernjim terminima na Baldekinu, kad dječacima i momcima fali i svježine i motivacije za rad, jer ih ujutro čekaju školske obveze. Vratio me i na "tihi rat" sa stručnim stožerom Šibenke, kad sam im sugerirao tezu da najnadarenijim košarkašima fali jedna "pristojna" doza individualnog rada.
I tko zna koliko bi dugo trajao razgovor ugodni naroda šibenskoga da se nije pojavio Anzulović. Ne Vladimir, koji sada zarađuje košarkaških kruh na susjednim, splitskim Gripama, već njegov brat, novi izbornik Dražen.
- Nisam nimalo subjektivan, kad tvrdim da je moj brat Vlado odradio sjajan dvogodišnji posao u Šibeniku. Njegov sam trud jasno valorizirao uvrštavanjem Roka Badžima i Krešimira Radovčića na širi popis. Tamo, gdje bi sigurno bio i ultra-nadareni Toni Nakić da nismo ocijenili kako je silno potreban selekciji U-20 u predstojećim ljetnim akcijama. Ima još nadarenih igrača na Baldekinu. Za njih će raditi vrijeme, ako se nastavi sličan rad u klubu - govorio nam je s nemalim simpatijama za šibensku košarku novi hrvatski izbornik.
Tanki ugovori
Ima li smisla, poslije takvih Anzulovićevih odluka (i procjena), cicijaško natezanje oko toga hoćemo li Radovčiću dati dvije ili tri tisuće kuna mjesečno više za novi ugovor s matičnim klubom!? Želimo li ponoviti prošlosezonski "slučaj Badžim", kad smo bili darežljiviji prema kontroverznom Bundoviću nego domaćem mladcu čije igre na poziciji razigravača u ljubljanskoj Olimpiji hvale odreda i hrvatski, i slovenski stručnjaci!?
Na stranu procjena da bi Radovčiću, baš kao i spomenutima Badžimu i Nakiću više nego dobro došle još sezona-dvije "kaljenja" na šibenskom parketu. Da se sutra ne nude, već da budu tražena košarkaška roba. Valja definitivno prekinuti (financijsku) praksu da šibenskim talentima budu ugovori dvostruko, pa i trostruko tanji od plaća (ne)spornim "strancima". Pogotovu što je parket u posljednje dvije sezone tu lošu navadu vrlo jasno zanijekao.