Rastemo nezaustavljivo- uskliknuo je Tonči Restović prebrojavajući u utorak Milanovićeve glasove nakon drugog kruga predsjedničkih izbora. A nu ih, ima ih ko bljušta! Zoran Milanović je u gradu Šibeniku dobio 10.175 glasova, svega 900 glasova manje od HDZ-ove kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović.
Što bi reko naš analitičar, Puhovski iz našeg sokaka - evidentno je da su na djelu pozitivni trendovi, a SDP u Šibeniku od 2017. kontinuirano raste. ‘Ako uzmemo 2017. kao nultu godinu, ne samo zbog toga što sam tada ja preuzeo GO SDP-a, mi na svim izborima rastemo i po ostvarenom rezultatu i po apsolutnom broju glasova koje SDP dobiva. Taj evidentni, siloviti i nezaustavljivi rast SDP-a - kao plima - otkako ga je Restović preuzeo imali smo prigode vidjeti u ožujku 2019. godine, u kojoj je upravo pod Tončijevim zapovjedništvom, od 45 mjesnih odbora i gradskih četvrti HDZ ih je osvojio 39, a SDP samo jedan jedini – Zlarin.
Izgubio je čak i Raslinu, u kojoj je na čelu Mjesnog odbora bio Ivan Rajić. Toliko o ‘nezaustavljivom rastu’. I SDP-ovoj stranačkoj infrastukturi, te organizaciji stranke. Koja nije u svih tih 45 kvartova i Mjesnih odbora mogla formirati niti listu (to je uspjela u svega njih 14) što dovoljno govori o tome da u većem dijelu grada, a o županiji da i ne govorimo, ne postoji, niti na papiru. A ako ne postoji, jasno je i koliki je njezin doprinos Milanovićevoj pobjedi. Jedino u tom što mu nije smetao.
Novi odnos snaga
No, pravi razlog zašto Restović izmišlja rast SDP pod njegovim vodstvom, kojeg nema, i zašto ponovno spominje da je u Šibeniku SDP na lokalnim izborima prije 2017. godine- znači, prije nego ga je on preuzeo- postigao ‘najlošiji rezultat u Šibeniku nakon dugo godina’ je nešto drugo.
To je njegov obračun s Frankom Vidovićem, u kojem Restović koristi Milanovićevu pobjedu da bi učvrstio svoju poljuljanu poziciju u stranci, u kojoj je Franko, koji je bio u banani, podržavajući novog predsjednika SDP-a, silno narastao nakon Berine pobjede na izborima za EU parlament.
Na drugoj strani u škobi su nakon toga ostali Restović i Klarin, da bi se sada situacija nakon Milanovićeve pobjede dovela ‘u egal’. Restović, koji inače baš nije brz, je s ovim brzinskim sazivanjem presice nakon Milanovićeve pobjede pokazao da ga je ona silno osokolila, i da će u SDP-u biti jako zanimljivo.
Sve su oči uprte u sukob i obračun u HDZ- u, ali pokazuje se da on ni u SDP-u neće biti ništa manje zanimljiv. Bero je već u izbornoj noći ukrao ‘show’ novoizabranom, držeći da je on, zapravo, pravi pobjednik izbora. ‘Tko je za ovo zaslužan?’ - pitao je Bernardić okupljene SDP-ovce. Netko bi očekivao da će barem kurtoazno reći Milanović, ali ne, on je rekao ‘Vi! Građani naše zemlje, koji su dali svoj glas za promjene, a SDP je opet prepoznat kao snaga koja može predstavljati naše građane’. Sad sve čekamo hoće li ga Zoki ‘resetirati’, pa reći ‘Alo, Bero, pa nije SDP pobijedio, pobijedio sam ja, Zoran Milanović. Što mu je već u prvim postizbornim komentarima preko TV-a kazao i već spomenuti Puhovski. I to pobjedio oslanjajući se na ljude koji su Beri svih ovih mjeseci i godina radili o glavi.
Uhvate se pizdarija
Napisao sam već, odmah nakon prvog izbornog kruga, i ponovit ću opet, da je Zoran Milanović dobio najviše glasova, a potom i pobijedio, zato što je uspio ući ‘u bazen’ desnih glasova, što je drugi krug i pokazao. izračunali su da je uspio dobiti jednu trećinu glasova tzv. ‘Škorinih birača’, odnosno trećinu onih koji su odlučili da će izići na izbore. Danas možda zvuči smiješno, ali na sličan način na koji su izabrali Milanovića, ‘desničari’ – ili oni koji se(be) tako zovu - su izabrali i Stipu Mesića za predsjednika RH u njegovom prvom mandatu.
Željeli su kazniti Budišu što je doveo ‘ljevičare’ i ‘Jugoslavene’ na vlast, pa su radije glasali za svoga Stipu, koji je bio nezavisan. Poslije ga nisu mogli nacrtanog vidjeti. A ‘ljevičari’ nisu htjeli glasati za ‘ustašu’. I danas im je Drnišanin najomraženiji ‘desničar’ koji postoji, pogotovo zato što je osobno bio bez mrlje, pa ga nikad nisu mogli diskvalificirati ni kao ‘lopova’ ili ‘ekstremistu’.
Ali zato se kao njegov ‘neoprostiv krimen’ već 20 godina navodi kako je ‘zapjenjeno’ vikao, ‘grmio’ na Vladu Gotovca da mu vrati ‘ključeve Amruševe’. Ali, takvi su Hrvati. U nedostatku, pravih istinskih poteza i reformi uhvate se pizdarija. Tako i sada nacija kao najvažnije poteze novoizabranog napeto prati dva sudbinski važna pitanja- hoće li vratiti Titovu bistu na Pantovčak i hoće li na inauguraciji reći ‘tako mi Bog pomogao’.
