Razočaranje u redovima vaterpolista Solarisa

Sazrijevanje krije niz (teških) razočaranja. Tako glasi jedan od "postulata" staroga šibenskoga gospodarstvenika i sportskog djelatnika Marka Slavice, za kojega je i legendarni vaterpolski izbornik Ratko Rudić (polu)ozbiljno tvrdio "kako mu je svojim savjetima i postulatima pomogao na putu do svjetskog zlata u Australiji". Ako bismo se držali Markova "postulata", onda su vaterpolisti Solarisa imali ekspresno sazrijevanje na trima posljednjim ligaškim utakmicama. Bolnim posrtanjima u Kragujevcu i Nišu, ali i neshvatljivim padom igre u završnici ključne utakmice protiv Budve u Crnici. U trenucima kad je pobjednik bio praktički odlučen, Šibenčani su, kraj više nego uvjerljivog vodstva od 8:5, sedam minuta prije kraja pronašli jedan od rijetkih putova koji su vodili do nesretnog remija. Da je Solaris pobijedio Crnogorce, i Budva i Radnički mogli bi mu poslije toga samo staviti "soli na rep".

Neiskustvo

Jalov bi, međutim, bio posao, kad bi trener Joško Kreković i njegovi igrači uzroke velikog natjecateljskog pada u sedamdesetak posljednjih ligaških minuta tražili u lošem financijskom tretmanu, nedostatku klupske logistike, nejakoj medijskoj potpori.

Naprotiv, ne pamti se tako stabilna (financijska i organizacijska) situacija u Crnici, a ni takvo zanimanje javnosti i (medijsko) praćenje šibenskih novinara glede ambicija Solarisa.

Zato loš ligaški finiš traži analizu u drugim, čistim sportskim sferama. Bez potencirane želje da se upire prstom u krivce, ali u potrazi za saznanjima koja bi Crnici i te kako vrijedila za iduću sezonu.

- Nema dvojbe da dio naših mladih i nadarenih igrača nema iskustvo igranja utakmica koje nose u sebi staro hamletovsko "biti ili ne biti". Čak i onda kad je, kao protiv Budve, pobjeda bila na pladnju ili u Nišu, gdje im suparnik nije imao pred sobom velike natjecateljske ciljeve - odmjereno se oglasio Zoran Knežević Lolo, bivši predsjednik šibenskog prvoligaša, čiji je sin Jakša u obnovljenom klupskom vodstvu, po mnogima, koristan operativac.

Tuga od igre

I laiku je, vjerujem, jasna temeljna istina o ovosezonskom taktičkom licu Solarisa. Trener Kreković je na sjajan način posložio obranu, ali je bilo očito da u napadu manjka protočnosti, lucidnosti, pa i pojedinačne kvalitete. Da se sve važne utakmice ne mogu dobiti vaterpolskim "katenađom" poput prvog susreta s Radničkim, koji je završio "nogometnim" rezultatom od 5:3.

Možda je prvi dio sezone, u kojemu smo posrnuli jedino u Budvi, malo zavarao i stručni stožer i igrače, pa su najiskusniji od njih na blago plasirane novinarske dvojbe odgovarali samouvjereno:

- Ne trebaju nam pojačanja. Naša je momčad dovoljno jaka da zadrži prvo mjesto.

U razočaranja s okusom sazrijevanja valja ubrojiti i startni poraz nogometaša Šibenika. Uz bitnu razliku u odnosu na, mahom mlade, vaterpoliste. U Osijeku su "sazrijevali" oni koji su odavno trebali biti (pre)zreli. Poslije osječkog poraza silno sam zavidan Šibenčanima koji utakmicu iz Gradskog vrta nisu, za razliku od autora ovih redaka, pratili preko YouTubea! Šibenska igra bila je tužnija od poraza!