Ruske pouke za Šubićevac

Prije 48 godina ili daleke 1970. godine našao sam se, stjecajem okolnosti u Rimu, kad se igralo finale Svjetskog nogometnog prvenstva u Meksiku. Izuzetno jaki Brazil (Pele, Jairzinho, Tostao…) nadvisio je visoko sa 4:1 reprezentaciju Italije. Samo dvadesetak minuta nakon završetka utakmice rimske su ulice bile jednostavno zakrčene automobilima i vespama, koje su, ukrašene talijanskim barjacima, jurili kao da su pobjednici. Talijanski navijači su uzvikivali "Brazil je pobijedio, ali to nije važno! Viva Italia".

Nema ni jednog pametnog razloga da tako ne razmišljamo i mi, građani Hrvatske i Hrvati širom svijeta. Hrvatska priča u nepreglednim ruskim ravnicama može nas učiniti silno ponosnim.

U pravu su oni, koji tvrde kako je izbornik Zlatko Dalić vratio reprezentaciju hrvatskom narodu. Učinio je gotovo promašenim naše međusobne optužbe, politikantstva, laži i sitničarenja, kojima smo opteretili jednu sjajnu skupinu sportaša. Domoljubne i karakterne momke, kojima dio "dušebrižnika" nije ni u peti, kad je riječ o viteštvu, nesebičnosti i privrženosti Lijepoj našoj.

Reprezentativci su na neizravan način ponizili i one, koji kupuju igrače u odnosu na gradove, koji hrane hrvatski balun svojim talentima (Zadar, Šibenik…). Sa čak 6 Dalmatinaca u početnoj postavi još jednom su upozorili na istinu da se nogometni klubovi od Paga do Prevlake trebaju "debelo" okrenuti vlastitoj proizvodnji. Suprotno prezimenima, koja ne možemo ni zapamtiti, a koji su daleko od hrvatske koncentracije talenata.

Pitanje je, dakako, gdje su Šibenik i Šubićevac u toj velebnoj hrvatskoj nogometnoj priči!? Nazočnost sjajnog Biličanina Duje Ćalete Cara na reprezentativnom popisu i njegova solidna igra protiv Islanda aktualiziraju pitanje mogu li šibenski nogometni inkubatori u godinama koje dolaze pojačati nogometnu proizvodnju!? Je li nadareni Marko Bulat dovoljan da bi se na vjerodostojan način tumačilo o nastavku stare i uspješne šibenske nogometne priče!?

Konačno, je li neke pouke iz Moskve izvukao i šibenski trener Borimir Perković!? Nije važno je li prvenstvo svijeta ili Druga hrvatska liga, ali u suvremenom nogometu nema više vratara, koji su zalijepljeni za crtu i igrača, koji imaju problema s brzinom.

Perkovićev prijatelj Zlatko Dalić se, suprotno svojim prethodnicima, praktički odrekao znalaca, koji mogu progutati loptu, a koji se na širokom prostoru ne mogu suprotstaviti atletama.

Poslije sjajne predstave "vatrenih" u Rusiji, mora se aktualizirati i pitanje financiranja šibenskog nogometa. Zaslužuju li neke druge djelatnosti bolji financijski tretman od Šubićevca!? Možemo li se miriti sa slikom starog nogometnog stadiona, na kojemu, kako bi rekao pokojni Arsen, ako izuzmemo pomoćni teren, "nitko nije udija brukvu od Osmih mediteranskih igara"!?

Bole financijske usporedbe. Grad Solin svojim nogometašima daje duplo od svote, koju dobiva Šubićevac. Za kraj, vrijedi i pitanje nama, hrvatskim novinarima!? Jesmo li bili pravedni prema Luku Modriću, najboljem igraču Mundijala!?