Smeta im molitva, a krike nisu čuli!?

Od 400 bolnih svjedočanstava žena vezanih za probleme koje su doživjele na ginekologijama diljem Hrvatske, koliko ih je uručeno Ministarstvu zdravlja, baš nijedno iskustvo nije iz šibenske ginekologije. Ni na poziv portala ŠibenikIN da žene anonimno podijele svoja loša iskustva s tog odjela nije stigla nijedna poruka.

- U slučaju tih 400 pisama, smatram da je dio problema taj što ženama nije bilo adekvatno objašnjeno što će se u postupku liječenja događati. To je problem i nedostatka vremena i ljudi. Žene su u vrijeme trudnoće, spontanog ili namjernog pobačaja, psihološki izrazito osjetljivije i tada je potreban poseban pristup medicinskog osoblja koje im treba objasniti što ih čeka. Uz fizičku bol, psihološki moment jako je bitan - kazala je ravnateljica šibenske Bolnice Sanja Jakelić. Očito pogađajući u metu. Razgovarati treba...

Hrabra Ivana

To je, eto, šibenski eho bure što ju je ovih dana podigla zastupnica Mosta Ivana Ninčević Lesandrić. Ili bolje reći oluje, jer se odavno već ne sjećam da je neka tema tako potresla Hrvatsku i ujedinila žene i ohrabrila ih da javno istupe, progovore... kao što je to napravio saborski istup hrabre Splićanke koja je odlučila s javnošću podijeliti svoje iskustvo o kiretaži "naživo".

Oluje koja bi mogla ne samo otpuhati aktualnog ministra zdravstva - kao da je on bitan - nego će sasvim sigurno promijeniti čitav niz stvari ne samo na ginekologijama, nego i u odnosu prema ženama općenito. No, ono što je isto tako zanimljivo je i to što je ovu temu otvorila zastupnica Mosta, stranke nezavisnih lista koju su do jučer naši ljevičari redovno prozivali kao stranku ili pokret iza koje stoji "klerikalna desnica", "osnovali ih biskupi", vode je iz sjene "zatucani fratri".

Ustvari ne do jučer, nego to čine i danas, a nastavit će i sutra. Kao da njima činjenice znače išta? Oni imaju svoja uvjerenja. Našoj su ljevici problem bili oni koji su molili ispred bolnice, ekstremisti koji su agresivno nametali svoj svjetonazor ionako istraumatiziranim ženama koje su išle na pobačaj. Zato su neki od njih predlagali da se "moliteljima" zabrani prosvjed protiv abortusa u krugu od najmanje 150 metara od bolnica. Kako ne bi uznemiravali žene. Čime? Pa molitvama. Da bi se na koncu pokazalo da se prava drama ne odvija ispred bolnica, nego u bolnicama. Od kojih žene nitko nije čuvao. Valjda zato što ovi koji imaju tako osjetljivo uho da im smetaju molitve nisu čuli krike i urlanja.

Todorić i blagajnica

Eto, tako i na ovom malom primjeru iz života vidimo odgovor na tobože veliko pitanje na koje naši mudraci već godinama nemaju odgovora - zašto je ljevica kod nas u krizi? Možda zato što vodi već davno dobivene bitke - ratuje protiv davno poraženog fašizma, onog iz Drugog svjetskog rata. I ustrajno vodi davno izgubljeni rat - onaj protiv Katoličke crkve. Kojoj mogu doći glave jedino "mangupi u vlastitim redovima", svećenici - pedofili i nadređeni im biskupi koji su pred tim stvarima zatvarali oči, praveći se da ne vide, ne čuju i na koncu o toj stvari ne govore, kao da se i ne događa.

Zato je (bila) i protiv zabrane rada nedjeljom, jer su se za to zalagali Crkva i biskupi, ne vidjevši - ideološki obnevidjela - da je na taj način između Todorića i njegove blagajnice izabrala stranu "krupnog kapitala". Čudeći se što je na koncu ostala bez birača.

A tko ne bi glasao za njih kad se oni onako lijepo obuku pa svakog osmog ožujka ili 1. svibnja svejedno krenu dijeliti crvene garofule, kao podsjetnik na krv koja je tekla ulicama Chicaga. Na nju su osjetljivi, ali na krv koja danas kaplje iz ginekoloških ordinacija ili na slobodan dan blagajnica u trgovinama, to ništa. To naši "ljevičari" ostavljaju "desničarima".