Prije neki dan poznati je televizijski novinar – inače naš Šibenčanac sa zagrebačkom adresom - poljubio vrata matičnog ureda u Krešimirovom gradu, iako je stigao – valjda je i on sam tako računao – u neko normalno uredovno vrijeme, oko dva sata. Popodne. No, domar mu je rekao da je zakasnio, jer da matični ured radi sa strankama do 12 i 15. Odnosno, podne i kvarat. 'I kada se več kolega htio okrenuti, s onim – 'A, ništa doći ću onda sutra' – rečeno mu je da ne može. A zašto? 'Zato što matični ured srijedom ne radi sa strankama!'
Tako je to s državnom upravom, ne može se tu doći i proći kad ti hoćeš, nego kad se može. Slično je i u bolnici, i tu postoje 'liste čekanja', pa na Zemljišno – knjižnom odjelu suda, i tu se čeka na upis nekretnina. I to je svima u ovoj državi normalno. Čeka se, ne može se prije. Ali, zato svi oni - odnosno svi mi - kada sjednu u auto, i kada se zbog radova na cesti nađemo u situaciji da trebamo pričekati koju minutu, pet ili deset, to je onda smak svijeta. 'Šibenčani su na rubu živaca, kolone su kilometarske, naoružajte se strpljenjem, cijeli su grad raskopali, ovo nema nigdi nego kod nas, neorganiziranost, kaos, pa di su sad našli radit' – sve to vrišti s naslovnica, s portala, s ulica, iz kafića.
To je tema o kojoj se priča danima, svi i svugdje, pa na koncu i u Gradskom vijeću. Pitaju vijećnici i vijećnice gradske oce – bi li se to moglo kako ubrzati, na način da se radi i popodne, pa i preko vikenda, i po noći, kako je to na zapadu. A ne da se na gradilištu vide jedan ili dva radnika,a vikendom i nitko. Pa, moglo bi se, ali onda bi to znatno poskupjelo radove. Radnicima bi, ako ništa drugo, trebalo platiti barem prekovremeni rad, a to onda ne bi više bila ni cijena koja je izlicitirana na javnom natječaju. Trebalo bi raspisati novi natječaj, a to bi onda – posljedično - dodatno oduljilo radove i produžilo rokove. Jedva smo i ove radove skrpali, nekoliko ih puta raspisivali – dvaput, primjerice, samo na čvoru Meterize.
Drugim riječima, ne može se u zemlji u kojoj sve drugo stoji i u kojoj se sve drugo čeka, brzo prolaziti niti kroz radove na putu. Ne može se ni u tome biti Njemačka, odnosno zapad, kad nam to ne polazi za rukom ni u čemu drugome. Čekaj 'po ure' na semaforu! Zašto? Eto, iz istog razloga zbog kojeg sridom ne radimo sa strankama.