Krik i bijes. Tako bismo po uzoru na "klasično" djelo Williama Faulknera mogli nazvati iznenadno i prilično bombastično "treće poluvrijeme" koje je imala nogometna utakmica Šibenik - BSK. Neugodni krici (povici) dijela gledatelja u stilu "Uprava odlazi" i "Ne želite ući u Prvu ligu" natjerali su Josipa Bulata i Borimira Perkovića na emotivne, gotovo bijesne istupe. Pretjerali su, čini se, jedni i drugi. I navijači i klupski čelnici. Povici "Uprava odlazi" dio su navijačkog folklora u Lijepoj našoj. Svejedno radilo se o nogometu na Šubićevcu ili košarci u Zadru.
Ne pije, međutim, vodu tvrdnja klupskih čelnika da tezu "Ne želite ući u Prvu ligu" podgrijavaju "politički pijuni". Riječ je o staroj šibenskoj paranoji, koja se "uhljebila" u glavama dijela prijatelja nogometa još od nevjerojatno propuštene prilike za prvoligaški bal prije tri sezone.
Navijači, gdje ste?
Ako izuzmemo tezu o "političkim pijunima" i poruku "sram vas bilo", spremni smo suglasiti se s najvećim dijelom istupa Jose Bulata i Borimira Perkovića. Svatko tko dnevno živi sa Šubićevcem zna da su braća Bulat, Jure Zoričić, stručni stožer i nogometaši spremni uložiti sve da postanu prvoligaši. I vjerujemo Josi i treneru, kad najavljuju da će u tom smislu uložiti "sto, pa i milijardu posto".
Pomalo je tužna, ali i istinita izrečena dvojba "zaslužuje li grad Šibenik nogometnog prvoligaša?!", kad se na utakmicama izravnog rivala Varaždina zna okupiti tek dvije tisuće gledatelja, a šibenske zapadne tribine djeluju gotovo puste s nekoliko stotina najvjernijih navijača.
Posebice boli podatak da je jesenski derbi s Varaždinom promatralo 500 navijača, makar je četiri tisuće gledatelja kup utakmice s Hajdukom moglo besplatno doći na Šubićevac.
I te kako je aktualno i pitanje Jose Bulata može li se u Prvu ligu s proračunom manjim od četiri milijuna kuna, kad prosječan prvoligaš iz Koprivnice ima gotovo pet puta više!?
Uvrijeđene djevojke
No, potpora gotovo svim glavnim tezama čelnih ljudi na Šubićevcu ne znači i ocjenu o njihovoj bezgrješnosti. Klupsko vodstvo ima pomalo zatvoreni način rada. S povremenim reakcijama nalik na poteze uvrijeđene djevojke. Joso Bulat je apstinirao sa sjednice Organizacijskog odbora koji je pripremao promociju knjige Zlatka Dalića, kao da stiže izbornik ragbijaške reprezentacije!
Je li profesionalno da telefoni šute kad klupske čelnike traže novinari koji misle nešto drugačije od Bulata i Perkovića!? Srećom, tako se ne ponaša i predsjednik uprave Jure Zoričić. I tako dolazimo do točke gdje se slažemo s većim dijelom navijačkog puka.
Zašto nema prave klupske reakcije kad Perković ne štiti domaće igrače ili kad se dogode kukavičke utakmice (Osijek, Dugopolje…)!? Ako je Španja, kažu, bio grintav, a mladi Banić nestrpljiv, čime je momak bez mane i straha Ivan Roca zaslužio preseljenje na klupu!? Taj potez je, očito, prelio čašu strpljenja kod navijača. I ne samo njih.
- Drago mi je da ponovno igram u paru s Rocom - oglasio se na zadnjoj presici nadareni Marko Bulat.
Jasno je da navijački povici i žestoka reakcija čelnika nisu došli u pravo vrijeme. Šibenska momčad ima dovoljno iskustva i znanja, ali nedostaje joj mira na prohodnom putu za Prvu ligu. Na toj stazi braća Bulat nisu usamljena. Ima Šibenčana koji na različite načine pomažu klub, a čija imena iz razumljivih razloga ne smijemo spominjati.