Tri neugodne opomene

Tri nimalo ugodne opomene dobio je šibenski (ligaški) sport prošle subote za samo tri sata. Na Šubićevcu i u Crnici.
Sablasno prazne nogometne tribine jasno su svjedočili nespornoj istini da Funcuti (i ostali prijatelji sporta) ne priznaju kuknjave zbog nesretnih poraza, da ih zanimaju samo pobjede i uspjesi.
Istodobno, u maniri prepotencije bez pokrića konavoski je sudac Lukša Klaić svojim ne baš shvatljivim odlukama jasno dao do znanja da ni on, kao ni većina sudaca, nimalo ne poštuje Šubićevac, ni slavnu tradiciju šibenskog nogometa. Da ga, makar je rođeni Dalmatinac, baš i ne zanima hoće li Šibenik krenuti neslavnim stazama dubrovačkog GOŠK-a i Zadra, nekad moćnih drugoligaša, koji se jedva koprcaju u trećeligaškim vodama.

Opustjeli Šubićevac

Ne baš veliko gledalište u Crnici nije djelovalo pusto poput Šubićevca. Dapače, o vjernosti Solarisu svjedočili su sadašnji i bivši funkcionari. I prije svih, veterani. Od Tomislava Peraka do Mile Nakića. Od Tomislava Jukića do Željka Bulata. Zapaženi su i Edi Baica, Dragan Lončar, Bojan Krvavica, nadareni sudac Ante Bura… No, impresivni trag slavne povijesti Crnice nije se baš ćutio u bazenu. Goropadni su zagrebački "medvjedi" za tren pobrali ne baš zrele šibenske jagode.
Ako svaku od tri navedene i ne baš ugodne opomene analiziramo redom, onda se, neovisno o silnim simpatijama, koje gajim za Funcute, moram zapitati jesu li žestoki šibenski navijači pravedni prema Šubićevcu!? Klubu, koji je jedva preživio lanjsku kalvariju neuspjeha u prvoligaškim kvalifikacijama. Nije dobro, ako se privrženost prema HNK Šibenik iskazuje samo u odlučnim bitkama, kao što su bile one sa Cibalijom i Istrom. Možda je potpora Šubićevcu i potrebnija sad, kad se okrenuo domaćim momcima (op.a. od 24 prvotimca čak 17 je prve korake načinilo na Šubićevcu), stisnuo kaiš da bi preživio besparicu i jalove pregovore sa stranim sponzorima.
Lukšu Klaića, suca iz Konavala, šibenske muke, očito, ne zanimaju previše. Subotnja ne baš slavna arbitraža samo se uklapa u ranija (prošlosezonska) suđenja momka s dalmatinskog juga Šibenčanima. Nije nam se osladio ni protiv Imotskog (1:0) na Šubićevcu, a ni u važnoj utakmici u Zadru (1:1), kad smo pobjedom mogli sačuvati i vrh, i mir u kući. Bez trenerske smjene.
Kad sam nazvao Dubrovnik i Klaićeva "nogometnog oca" Peru Vičana, on mi je odgovorio: - Je li moguće da vam je Lukša tako sudio!?

Veterani u Crnici

Od Marka Slavice, Vičanova prijatelja i iskusnog nogometnog lisca dobio sam, pak, znakovit odgovor: - Tako važne utakmice kao što je bila ova sa Zagrebom "igra" i uprava. Ne samo nogometaši!
Ako se vratimo dobroj, staroj Crnici nije samo glatki poraz u sudaru s Medveščakom opomena šibenskim vaterpolskim zanesenjacima. Očito je da je cijela sezona velika opomena klupskom vodstvu. Kao istina o promašenom rosteru. Šibenskim vaterpolistima slijede dvije "majstorice" sa Zadrom, koje odlučuju sudbinu prve momčadi. Ili ponovno Druga regionalna liga ili hrvatska Prva B-liga, za koju nitko ne zna hoće li se naći dovoljno klubova.
Ususret "majstoricama", misli Tome Peraka i ostalih opet hrle mogućim pojačanjima, točnije sjajnim veteranima Mati Zeljku i Ediju Brkiću. Ne vjerujem da će ti sportaši od glave do pete, koji su također viđeni prošle subote u Crnici, odbiti matični klub, ali… Čini mi se da su dugoročno još potrebniji kao treneri!