Uzlet s Poljuda

Hajduk je, više nema sumnje, ovosezonski lakmus-papir ili indikator pozitivnih promjena na Šubićevcu. Svejedno, je li riječ o prvom ili drugom sastavu splitskih "bijelih".
Kad su Hajdukovi mladci na početku sezone "preslušali" Šibenčane na Šubićevcu s 3:0 neki su se pomalo cinički smijali izjavi novog trenera Borimira Perkovića "da ga ta utakmica, unatoč glatkog poraza, silno ohrabruje glede idućih nastupa". Nakon toga su, ruku na srce, slijedile dobre, ali i, povremeno, neuvjerljive igre šibenske momčadi. I opet je jedan poraz protiv Hajduka (0:1), u kup-utakmici na šibenskom travnjaku, djelovao do kraja ohrabrujuće.

Osmijeh sreće

- Iznenadili su me moji susjedi iz Ražina, navijači Hajduka, kad su mi iskreno priznali "kako nisu znali da možemo igrati tako dobro". Pogotovu, što smo odigrali dvije trećine susreta s igračem manje - kazivao je poslije te utakmice kapetan Šibenika Martin Vukorepa.

Makar silno potišteni zbog nesretnog remija sa Solinom, Šibenčani su otputovali na novi megdan s drugim sastavom Hajduka s nevjerojatnim uvjerenjem da mogu doći do tri boda.
- Imamo problema kao nikad. I kartona, i ozljeda. No, pritišće me želja da možemo slaviti u Poljudu - iznenadio nas je optimizmom prije splitske utakmice (sve bolji) Luka Celić.

A treći je ovosezonski duel sa Splićanima donio dvostruku korist. I izuzetno vrijednu pobjedu (1:0) i dojam kako su Šibenčani, makar osjetno oslabljeni, djelovali kompaktno kao momčad. Tome je, nema sumnje, pridonio povratak u momčad mladog reprezentativca Marka Bulata, ali i mudra odluka trenera Borimira Perkovića da Alispahića, konačno, gurne bliže suparničkom kaznenom prostoru. Kao nemalu prijetnju protivniku. Pasom ili dalekometnom paljbom, svejedno.

- Zadovoljan sam, kako ne bih bio. Ne samo zbog pobjede. Dočekali smo toliko potreban osmijeh sreće. Čimbenik, bez kojega teško ide u sportu i životu uopće - odmjereno je kazivao trener Perković.
A pobjeda je, što kriti, toliko dragocjena za cjelokupnu šibensku priču. Ne samo na gornjem katu, gdje muku muče s financijama, ili u svlačionici, gdje samopouzdanje poprima ozbiljne razmjere. Splitski uspjeh daje podstreka braći Bulat, Juri Zoričiću i ostalima da dodatno ustraju u projektu orijentacije na domaće snage.

Nepresušni izvor

- Mislim da vam ne trebam posebno objašnjavati koliko nama, koji se izravno brinemo o mladima, znači plasman juniora u završne borbe Kupa Hrvatske - zadovoljno nam je poentirala službenica Željka Tadić Štrkalj.
Istodobno, pioniri i kadeti dobro guraju u svojim prvoligaškim pogonima.
- Bilo je i boljih vremena, ali nisam se zaletio kad sam tvrdio kako ćemo iz sadašnje pionirske momčadi sigurno izvući dva prvotimca – uvjeren je pionirski trener Željko Maretić.

Na tragu Željke i Željka je i predsjednik Nadzornog odbora Joso Bulat:
- Da nismo potražili talente u našem zaleđu, imali bismo problema i oko sastava pionirske i kadetske momčad! To je realnost, no problem ćemo lakše premostiti, ako ne bježimo od njega.

Očito, na svim se frontovima naziru nova imena. Kao dokaz da nogometni izvor na Šubićevcu nije presušio. Uostalom, i danas, kad se čini da se na šibenskom travnjaku ne rađaju talenti kao nekad, možemo slakoćom sastaviti momčad od odlepršalih šibenskih lasta: Josipović, Kulušić, Schildenfeld, Čaleta - Car - Blaić, Husmani, Ademi, Španja, M. Jakoliš - Kendeš, A.Jakoliš.