Mi iz mali mista ki da nismo svjesni kolko je to lipo šta živimo baš u malim mistima.
Evo zašto! Kad sam bijo mlađi, pa i kad sam dugo radio u Šibeniku, zna sam puno svita u glavu, po imenu i bezimenu. Zna san di valja otić na marendu, di su najbolje tripice i di ima frigani ćokalica. Naprosto si gušta kad šetnjom po gradu vidiš poznata čovika, javiš se ti njemu, on tebi, pari tako da ste važni i ti i on. Onda počejo turizam. Nije to više ki prvo, sedmi i osmi misec pa gotovo. Već u veljači počnu seminari, kongresi, simpoziji, debate, elaborati, sve živo. Dođe svit osvaklen, a u turističkoj zajednici vridno i s guštom broju novčiće. Sada prolazim po Šibeniku, ne moreš se maknit od auta, od gužve, pustog svita. Ja tek sad vidim kolko smo mi i kulturni i obrazovani. Kako puno ti stranaca vozi, pari da i nemaju dozvole, a more bit i da su došli iz mali mista di i nema semafora i vakih rotora i gužva.
Zašto su tripice 'vunderbar'
Na ulici najmanje čuješ hrvatski. Nema jezika kojeg ne čuješ, nema race koju ne vidiš. I to je dokaz da smo i mi dil svita. Jedino ne znam kako toj svoj čeljadi objasnit šta su to tripice i zašto su one "vunderbar". Svako morsko misto ima nekolko festivala. Onaj dičinji je završijo. Meni je sada krivo šta se sićan oni festivala kad su dica iz cilog svita gostovala u Šibeniku, pa su uvik nekoliko prestava održali i u Drnišu. Dica bi došla, dočeka bi ih presjednik općine, popili bi narančadu i pojili koji keks, obašli Muzej i onda plesali i pivali na Poljani. Bilo je tu Ciprana, Kanađana, Afrikanaca, svi lipo pivaju, plešu, svi u narodnim nošnjama. Sad su sve priuzele radionice, niko se ne mrda iz Šibenika, a mi u Drnišu jopet ostanemo lišo.
Zato mi imamo naših fešta šta nadomiru sve. Petog sedmog, petak, održan je 10. jubilarni Susret klapa u Drnišu. Kad je to počelo prije deset godina, svi su mislili da neće imat pare, to će se ugasit. Izdržali su i ove godine su pravo lipo izgledali.
Bilo mi je lipo kad je i naš gradonačelnik Begonja spomeno deset godina klapa, deset godina Festivala sira, sedamdeset godina Glazbene škole, priko 160 godina Glazbara, priko 150 godina Gradske knjižnice, 100 godina DOŠK-a, a spomeno je da je i ime Drniš prvi put zapisato na komad karte prije 525 godina. Pa di neš bit ponosan. A ovaj susret zove se "Naš bi čovik zapiva iz duše". Prva je pivala Klapa Drniš, pa onda Mješovita klapa Puntadura s Vira, Ženska klapa Kolura iz Splita, Muška klapa Asseria iz Benkovca, Mješovita klapa Školji s Pašmana, Muška klapa Vrilo iz Obrovca Sinjskog, Muška klapa Grga iz Posušja, Ženska klapa Mindula iz Okruga, Muška klapa Sveti Mihovil iz Prološca. Njima svaka čast. Muški, snažno pivali su usklađeno i lipo i jedini doživili pljesak za bis. Nastupila je i ženska klapa Murtela iz Dugopolja, Muška klapa Zvizdan iz Posušja i Muška klapa Spalatos iz Splita. Svi su odreda rekli kako je pozornica i gledalište na Stubištu poviše Poljane prekrasan prostor.
Ma koji Omiš?! Drniš!
Šta ljudima triba za slušat klapsku pismu ić u Omiš, kad mogu i u Drniš. Lipo je kad se vako nešto desi. To nije takmičenje. To je jednostavno susret prijatelja šta njeguju klapsku pismu, svoju baštinu, šta se druže i razmjenjuju iskustva.
U nedilju, sedmog od miseca, moram spomenit Kulturno umjetničku udrugu iz Gata kod Omiša šta su izveli prestavu Testament. Da nisam zna da su iz Gata mislijo bi da su iz kojeg velikog kulturnog centra. Vako san sazna da malo misto ka Gata sa 570 duša ima svoje kulturnjake od 1954. g. da imaju folkloraše i dramsku družinu. Gledalište je bilo puno, svi su uživali, bilo je smija do mile volje. Sve bez veliki zvijezda.
Kad sam izlazijo s prestave, nije bilo nepoznatih lica. Svi se znamo i svi smo guštali. A noćnu tišinu remeti samo poneko vozilo i lavež pasa u daljini. Eto zašto volim život u ovom malom gradiću!
