Znamo da će dio starijih Funcuta zbog naše teze dobiti (barem privremeni) osip, ali statistika sportskih rezultata u tri zadnja desetljeća Šubićevca neumoljivo sugerira da je najuspješniji šibenski nogometni direktor bio prof. Marko Karađole, koji i nije bio baš omiljen kod dijela navijača. Zajedno s predsjednikom Željkom Dulibićem i gotovo zaboravljenim beogradskim trenerom Žarkom Nedeljkovićem, Karađole je u sumraku bivše države jurišao na Prvu jugoslavensku ligu. Markov povratak na Šubićevac značio je i povratak u Prvu hrvatsku ligu. Za njegove "vladavine" Šibenik se dokopao službenih europskih utakmica, te odigrao finale Kupa Hrvatske sa splitskim Hajdukom. Da ne govorimo o nemalom broju kvalitetnih, mahom domaćih nogometaša, koji su nosili narančasti dres u doba kad je upravo Kapula, kako Marka zovu bliski prijatelji, držao u rukama i škare i konac: Slavica, Pauk, Računica, Cukrov, Maretić, Slaven Bilić, Schildenfeld, Rukavina, J. Bulat, Zec, Ademi, Nikola Kalinić, Ćaleta-Car... Imao je prof. Karađole i neuspješnih epizoda na Šubićevcu, no uspjesi su, ruku na srce, prevladavajući. To će iskreno priznati i autor ovih redaka, neovisno što je u kontaktima s Markom prolazio odnose u već poznatoj maniri toplo-hladno.
Kad kroz Karađolinu prizmu "seciramo" zadnje dvije šibenske nogometne sezone, daleko smo od teze uspješnosti vladavine braće Bulat. S već poznatom dvojbom: je li veći klupski neuspjeh još jedno posrtanje u prvoligaškim ambicijama ili ispadanje kadeta i pionira iz Prve lige!? S nama se očito ne slaže šibenski gradonačelnik dr. Željko Burić, koji hvali Bulate i njihove suradnike zbog financijskog poslovanja na granici "pozitivne nule". Burićev bi rezon imao smisla da se radi o nekoj građevinskoj tvrtki, a ne o sportskoj udruzi. Preciznije klubu, koji nije ostvario željeni rezultat, te koji, za razliku od Baldekina, nije uspio svojim igrama privući "pristojan" broj gledatelja.
Ostao na tribinama
Da su naše teze bliže istini, govore i neslužbene priče kako dr. Burić za svoj stav nema dovoljno pobornika ni u Gradu Šibeniku, još uvijek službenom vlasniku kluba, ni u šibenskom HDZ-u. Primjerice, nogometni je zanesenjak Stipica Protega napustio vodstvo Šubićevca na gotovo demonstrativan način. Isključivo zbog zaštitničkog stava braće Bulat prema bivšem treneru Borimiru Perkoviću. A Protega je, za razliku od Burića, ostao vjerni navijač na šibenskim tribinama. Tako da aktualni gradonačelnik nesvjesno upada u onu staru šibensku političku zamku, kad je drug Dane Berović na sjednici Općinskog komiteta SKH kazao:
– Ja ne slušam program Radio Šibenika, ali mi se ne sviđaju neke emisije!
No, više od Burićeve nedovoljne informiranosti smeta "mudrovanje" dijela gradskih vijećnika oko ponude indijskog investitora. Najglasniji su oni koji jedva razlikuju korner od ofsajda, a koji nas još jednom uvjeravaju u tezu da je sport, posebice nogomet, medijska prostitutka u koju može penetrirati ama baš svatko.
I zato molimo boga da klub na uspješan način preuzme strani investitor. Da se preko leđa jedne od najstarijih hrvatskih nogometnih tvrđava više ne lome koplja političkih stranaka. Pogotovo onih marginalnih.
