Zašto s Joškom otirete pod?

Nije bitno koje je boje mačka, bitno je da lovi miševe. To su shvatili još kineski komunisti. Pa su od zaostale, agrarne zemlje napravili velesilu. Kod nas je obratno. Nama je nebitno da mačka lovi miševe. Nama je najbitnije koje je boje mačka. Je li naša ili je njihova. Ako je njihova, ne valja ništa. A ako je naša, dobro je.
Koga briga za miševe. Ka da su miševi bitni? Dignit ćemo kredit, zadužit se i uvest miševa kolko triba. To je naša filozofija. S kojom ne da ne možemo postati ni sila, nego čak ni zaostala agrarna zemlja.

 

Na našim selima nam više nikoga, ništa se više tu ne proizvodi. Tamo nemaš više čime ni miša otrovat. Tamošnje su nam mačke otišle u Njemačku i Irsku. Jedino što mi još proizvodimo to su skandali. I čuda koja traju tri dana. Ili niti toliko. To zapravo i nisu nikakvi proizvodi nego napuhani baloni od sapunice. Jer, u zemlji u kojoj nitko ništa ne radi, bitno je samo tko je što rekao. Tko je što napravio, to je nebitno. Kad se u nas rad cijenio? Nikada.

Eto, sada se cijela Hrvatska već danima bavi time što je rekao Joško Vuković, direktor "Čempresa". Odnosno, što je napisao u uputama kako se ponašati na grobljima, da treba poštivati običaje, a da je "u našim krajevima uobičajen raspored da žene na sprovodima idu zadnje". I naravno, srušilo mu se nebo na glavu. Nema naprednog, progresivnog, tolerantnog i tako dalje pera u Lijepoj našoj da nije s njim tako zadrtim, muško šovinističkim, seljačkim, nazadnim i desničarskim – nastavite niz - otrao pod.

Naravno da nitko nije naveo da je Vuković samo redak prije napisao "Ako je riječ o sahrani, pridržavajte se rasporeda pogrebne povorke kako je definira svećenik ili voditelj ceremonije." Što oće reći da direktor ne pravi razliku između vjerskog i ateističko/agnostičkog sprovoda. Ili da je napisao redak prije - "S dužnim poštovanjem i bez čuđenja odnosite se prema različitostima". Kakva divna rečenica! Da ju je napisao netko drugi, svršavali bi.

 

Ali, u ovom slučaju – jok majci. Jer onda ne bi bilo teksta. Niti bi bilo skandala. Niti klikova. A ne bi se niko ni proslavio borbom protiv "pomahnitale sakralizacije" koja u Lijepoj našoj uzima sve više maha i "prijeti sekularnoj državi". Pa je l' vi čujete, molim Vas lijepo, što ovaj Košić govori? Pa, to je strašno – zaustavljaju me već i na ulici - "Pa neka govori, demokracija je, dosta su i šutjeli. Nek se i oni malo švogaju" - velim ja. A onda me čudno gledaju. "Ti se s njim slažeš?" - pitaju me. "Ma ne slažem se, ali ne slažem se ni s onima koji mu ne bi dali da govori. Oni su mi gori od njega". I onda me gledaju blesavo. Je l' ti se ne sviđa? Pa, ka da te ko tira da ga slušaš! Biskup Košić postao je nova omiljena babaroga lijevih aktivista i portala s kojom plaše malu djecu prije nego on uopće i zine da bi bilo što rekao.

Do jučer je to bio biskup Ante Ivas, glavni crkveni desničar, ekstremni čak. A taj se ekstremizam očituje uglavnom u tome što je za Thompsona napisao pjesmu. "Amarantha". Istu onu koju je nedavno s Thompsonom na koncertu u Zagrebu izveo biskup Košić. Stvarno su ekstremni. Osobito Košić. Nije ni čudo što mu pojedina lijeva "braća u Kristu" prijete klanjem.

I eto vidite od šta to na što kod nas dođe. Džaba je Joško Vuković krećio - "Obnovili smo ispraćajni prostor, salu, rashladne komore, opiturana je mrtvačnica, sređen je krov i parking, uredili smo ulaz u groblje i obnovili vozni park, otvorili cvjećarnicu kako bi građani na Kvanju mogli kupiti cvijeće, a uskoro kreće i obnova stepenica na groblju sv. Ane...." Sve je to nebitno ako i kada dirneš "u druga Tita i vodeću ulogu Partije u našem društvu." Dok to ne napraviš, moš radit šta oćeš. A osobito – ništa!