Zašto žene 'navijaju' za vojsku?

Svijet, i ljudi u njemu. je pun stereotipa. I predrasuda. Tako su Nijemci radišni, Švicarci bankari, Šveđani hladni i distancirani, Česi vole pivo za razliku od Francuza koji piju samo vino. Belgijanci su sve sami stručnjaci za čokolade a Talijani, latin loveri, za žene, modu i spizu.

A predrasude su – piše to i u Općoj i nacionalnoj enciklopediji - unaprijed donesen sud ili mišljenje o nečemu što se dovoljno ne poznaje niti se temeljito i kritički proučilo. U tom i takvom svijetu očekivalo bi se da mogućnost o ponovnom uvođenju vojnog roka u Hrvatskoj, koji bi za muškarce bio obvezujući a za žene fakultativan, promiču tamo neki militantni, mačo tipovi, predstavnici vojno-industrijskog kompleksa, ma što to u hrvatskom slučaju značilo.

No, ispada da je to još jedan u nizu stereotipa i predrasuda, barem u šibenskom slučaju. Jer, glavni zagovornici njegovog povratka u anketi koju možete pročitati u ovom broju Šibenskog lista, postale su žene. I to iz, mahom, potpuno nevojničkih razloga.

Obrazovanje bez odgoja

A ti 'potpuno nevojnički razlozi' zbog kojih naše cure, žene i, neke već jesu, majke misle da njihovim 'muškićima' teke vojske ništa ne bi škodilo, nego čak i dapače uglavnom se tiču toga da su muška djeca u toj vojsci ipak postajala muškarci. I to ne u onom patetičnom, jeftinom, propagandnom smislu, nego u činjenici da su u većini naučila prihvatiti svoj dio odgovornosti za život u zajednici i stjecati zrelost koja će im sutra u životu trebati. Što bi rekla Katja Župan, učili su se disciplini, naučili bi se nakon što se ujutro ustanu pospremiti, odnosno napraviti svoj krevet i pristojno se ponašati prema nadređenima. Naučili su kako se u životu postavljati prema autoritetima, kako bi i sami jednom u životu bili nekakav autoritet. I naučili razlikovati prave od lažnih autoriteta, onih zasnovanih na znanju, trudu i samoprijegoru do onih zasnovanih samo na sili vlasti, položaja, činova.

A da toga, da se mladi barem pristojno odnose prema nadređenima, očito fali, to ne primjećuje samo Katja Župan već se to da čuti i od mnogih drugih, isto tako pametnih i obrazovanih žena i muškaraca. Vele, nekada su se naše obrazovne institucije čak i službeno nazivali Centrima za odgoj i obrazovanje, što je značilo da se na odgoju polaže barem načelno jednaka pažnja kao i na obrazovanje.

Danas je situacija drugačija. Sve je na obrazovanju i na 'društvu znanja' a na odgoj nitko i ne pomišlja. Tu ulogu svatko odbacuje od sebe, ne samo škole, nego i vrtići, vojske ionako nema, pa sve ostaje na obitelji. A i nje je sve manje, jer se roditelji, ako ih čak i ima dvoje, bore za svaku kunu i svakodnevno preživljavanje, pa često ne vide ni oni djecu, a ni djeca njih.

Čuvaj se i Bog će te čuvati

Sve u svemu, pokazuje se kako svi oni koji o povratku obveznog vojnog roka govore kao o nekakvoj 'dodatnoj militarizaciji hrvatske države i društva' zapravo dodaju još jedan stereotip, ili predrasudu, kojim je ionako bogat naš javni prostor.

Jesu li Švicarska, Austrija, Danska, Finska, Norveška, Švicarci čak drže svoje zadužene automatske vojničke puške, zajedno s ostalom vojnom opremom, u kućama, primjeri militariziranih ili najdemokratskijih i najbogatijih, s Hrvatskom barem koliko-toliko po veličini usporedivih europskih država. Svjesnih da će ih, što bi rekao rukometni izbornik Babić, Bog čuvati samo ako se i one same budu čuvale. A sve one imaju obvezni vojni rok i ni jedna ga dosad nije ukidala...