Bila je to jedna jedina večer, u Mjesecu hrvatske knjige, u godini koja je prošla bez njega, ali sasvim dovoljna da shvatimo da je Anđelko Peko Španja bio i ostao trajna i neprolazna vrijednost Vodica. Jer, sve ono što je stvorio i ostavio, živi i dalje - njegove “Vodice u srcu i duši”, koje na Fejsu i dalje marljivo svaki dan “pali” i “gasi” njegova “lulina” Kata Španja, njegove pisme, poeziju koju su te večeri, pred njegovom Vanjom, u vodiškoj knjižnici čitala njegova dica (Blaž) i unuci (Carla), rodica Elvira.
Živi i Peko, jer baš je on tog petka uvečer ponovno okupio oko stola, kao najrođenije, da se s njim ponovno - po tko zna koji put - do suza nasmijemo i do smija isplačemo u Gradskoj knjižnici Vodice. U instituciji koja je kroz svoj tečaj informatičkog opismenjivanja posredno i stvorila stranicu “Vodice u srcu i duši”, za koju je Peko 2019. godine dobio i Nagradu grada Vodica, jer je – zahvaljujući njemu i njoj – od zaborava otrgnuto i sačuvano puno od vodičke tradicije i vodičkoga govora, a osobito unikatnih obiteljskih nadimaka koji su u Vodicama važniji nego imena i prezimena. Da se nije u njoj, pod stare dane, naučio raditi na toj “škatuli”, kako je Peko zvao kompjutor, ne bi te stranice ni bilo, niti bi ona svakog dana okupljala na tisuće Vodičana, koji na njoj ili preko nje objavljuju, fotografiraju i komentiraju sve ono što je bitno i aktualno za svoje misto. Pa je tako i ova pjesnička večer prva objavljena tamo, kroz slike, video i živu rič.
Ravnateljica knjižnice Sanja Radin Mačukat, koja je vodila program, samozatajni logističar Ivica Bilan, snimatelj Jurica Cindrić i Damir Fržop na gitari sjajno su obavili svoj dio posla, na koji bi mogle biti ponosne i puno veće sredine nego što je vodička. Zajedno s Antom Cukrovom Destom, gradonačelnikom Vodica, koji je svojom nazočnošću na večeri pokazao da cijeni i svoje (zaslužne) sugrađane i poeziju – nije često vidjeti gradonačelnike i političare na pjesničkim večerima. A još rjeđe ih je vidjeti da ostanu do kraja. Bravo za Vodičane!