Ova nas baulska priča vraća u šezdesete godine prošloga stoljeća kad smo u Šibenskome listu objavljivali stalnu rubriku s nazivom “Historijski spomenici”.
Glavni izvor bio nam je Muzej grada Šibenika i njegov tadašnji kustos, nezaobilazni dr. Božo Dulibić, veliki ljubitelj i istraživač šibenskih starina.
U Ulici Jurja Barakovića, u staroj šibenskoj povijesnoj jezgri, u timpanonu (nadvratku) portala stare palače, nalazi se jedan od najljepših i najsačuvanijih spomenika kamene plastike iz sredine 15. stoljeća, onaj plemićke obitelji Lavčić. Prvi luk u šiljku nosi glavu lava, drugi listiće kakve vidimo na pobočnome portalu šibenske katedrale svetog Jakova.
Donji dio timpanona čini niz malih gotičkih lukova ispod kojih su sitne ljudske glave. I to podsjeća na vijenac glava na apsidama katedrale. U sredini reljefa je sam grb obitelji Lavčić.
Ova umjetnička tvorevina rad je škole Jurja Dalmatinca, čuvenog graditelja katedrale iz 15. stoljeća, čiji je umjetnički opus obilan i raznolik.
U istoj ulici, na njezinu početku, drugi je grb na zgradi za koju se drži da je pripadala i humanistu i biskupu Jurju Šižgoriću, a sam grb u gotičkom stilu pripisuje se obitelji Madunić, podrijetlom iz Trogira, ali to nije posve sigurno.
I on datira iz sredine 15. stoljeća. U vrhu grba je motiv žira, simbola plodnosti, a predstavljao je i znak hrabrosti i slave. I glava medvjeda na Jurjevoj kući u Ulici Jurja Dalmatinca nosi u ustima grančicu žira.
Zanimljive su i figure dvaju ratnika u oklopima. Jedan drži štit i sjekiru, dok drugi rasteže luk.
Zastupljena su dva lika i životinjski svijet, vuk i medvjed, česti prikazi u kamenoj plastici toga doba prije renesanse.
Mogli bismo ih u istoj gradskoj jezgri nanizati još desetak u raznovrsnoj izvedbi starih majstora.