Muzej grada Šibenika nastavlja s lani započetim ciklusom predavanja o agrobiološkoj raznolikosti, ali ovaj put predavač mr. sc. Roman Ozimec ide i korak dalje pa će šibenskoj javnosti otkriti zašto je ta raznolikost bitna za agroevoluciju koja je potrebna u 21. stoljeću.
Organizatorica predavanja je etnologinja Marija Krnčević Rak, koja poziva Šibenčane, ljubitelje prirode i sve one koji vole kopati u svojim vrtovima ili na njivama da u muzej dođu ne samo da bi poslušali predavanje, nego i da sa sobom ponesu višak sjemenja, lukovica i sadnica starih sorti kako bi ih podijelili i razmijenili s drugim posjetiteljima.
- Teme predavanja bit će agrobioraznolikost i zašto nam je ona važna, s posebnim naglaskom na Dalmaciju. Govorit će se i o naslijeđu hrane u Dalmaciji, stanju poljoprivrede i prehrane u Hrvatskoj. Također i o tome što je to agroevolucija i zašto nam ona treba te što proizvoditi i zašto je važno proizvod brendirati - kazala je Krnčević Rak.
Podsjeća kako će uoči predavanja u Šibeniku u četvrtak 15. ožujka u 18 sati Ozimec ove srijede slično predavanje održati i u betinskom Muzeju drvene brodogradnje.
Ozimec je diplomirao na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a potom je završio i poslijediplomski studij ekologije na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Među ostalim, bavi se i sjemenjem povrća i cvijeća, istražuje izvorne hrvatske pasmine i sorte te posebno podzemnu, špiljsku faunu i krške fenomene. Na prošlogodišnjem predavanju Šibenčane je upoznao i oduševio s pričom o tomu da Hrvatska ima 39 sorti maslina, 89 vinove loze, 29 smokve i čak 14 sorti maraske koja je, kako je tada kazao, nutricionistički najvrjednija višnja na svijetu. Krnčević Rak očekuje da će i sada odaziv publike biti velik te da će i ovaj put puno toga zanimljivog čuti i saznati.
- Parafrazirajući latinsku izreku "Veni, vidi, vici", ovogodišnje predavanje održat će se pod sloganom "Dođoh, donesoh, razmijenih, sačuvah, pobijedih!". Dakle, važno nam je sačuvati sjemenje starih sorata povrća, cvijeća i sličnog za nove generacije. Ljudi mogu donijeti sve što imaju, samo da nije riječ o kupovnom sjemenju i bilju. Lani smo, među ostalim, imali sjeme blitve sa Žirja, pomidora iz Varoši koje se uzgajaju već 80 godina. Tragamo za šibenskom šljivaricom, pomidorom koja se uzgajala u Donjem polju. Ona se, naime, smatra jedinom autohtonom šibenskom sortom. Tko zna, možda nam netko ove godine dođe upravo s tim sjemenjem – naglasila je Krnčević Rak.
Podsjeća kako priče o sjemenju, autohtonom bilju i sortama nisu samo poljoprivredne, već imaju i šire kulturološko značenje, pa je stoga muzej idealno mjesto za održavanje ovakvih predavanja.
- Preko sjemenja razni muzejski stručnjaci mogu puno toga saznati o važnim aspektima čovjekova života još od pretpovijesti. Naš arheolog Emil Podrug prvi je sjemenje s jednog nalazišta dao na analizu kako bi se otkrilo što su uzgajali i čime su se hranili ondašnji stanovnici. Povjesničari preko sjemenja mogu pratiti migracije stanovništva, etnolozi načine življenja, običaje… Primjerice, na Zlarinu bi se ljudi kada bi nešto sijali, prije nego bi sjeme bacili na zemlju, obvezno prekrižili, a pazilo se i stali bi sa sijanjem kad bi netko prolazio da ne bi slučajno bacio urok na sjeme. Pogotovo su bili oprezni kada bi prolazila žena da slučajno ne bi bila vještica – ispripovjedila je Krnčević Rak.