Antonio Federico Galvani, doktor prava, političar, povjesničar i književnik, rođen je u Šibeniku 6. prosinca 1822. Umro je 19. studenoga 1890. Potječe iz obitelji talijanskog podrijetla koja se u Šibeniku nastanila u godinama poslije francuske vladavine u Dalmaciji.
Galvani se školovao u Šibeniku, a u Padovi je 1849. doktorirao pravo.
Nakon povratka u Šibenik oženio se kontesom iz plemićke obitelji de Dominis, Antonijom. Bio je javni bilježnik u Šibeniku od 1851. do 1890., a javnobilježnički ured mu je bio u prizemlju sadašnje palače de Dominis – Gogala na Gorici.
Saznanja o Galvaniju prikupljao je Edi Kapitanović, ekonomist iz poznate šibenske trgovačke obitelji i pasionirani ljubitelj povijesti Šibenika. Izvor mu je bila i Nika Gogala iz kuće na Gorici u Ulici Andrije Kačića Miočića.
Zastupničku dužnost obnašao je u kuriji gradova Dalmatinskoga sabora od 1861. do 1867., a od 1863. do 1872. više je puta bio šibenski općinski predsjednik i upravitelj.
Galvani je, međutim, bio i autonomaš i kao takav nije bio za ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Na talijanskom jeziku pisao je pjesme, političke članke, drame i studije iz prošlosti Šibenika. Surađivao je u političkim i kulturnim glasilima.
Posebno je vrijedno njegovo djelo iz područja šibenske heraldike, proučavanja reljefa grbova patricijskih i drugih obitelji, kojima obiluju i šibenski portali, "Il re d‘armi di Sebenico", tiskano u venecijanskoj tiskari Pietra Naratovicha 1884. godine. To je ujedno i jedna od najljepših starih šibenskih knjiga i predstavlja vrhunski domet onodobnoga tiskarskog umijeća.
Galvani je 1885. sudjelovao i u pripremi novijega tiska Statuta grada Šibenika iz 1608., tiskanog također u Veneciji.
Zbog svega toga, tom šibenskom povjesničaru s kraja 19. stoljeća i danas dugujemo dobar dio naših spoznaja o prošlosti Šibenika.
Zanimljivo je da je poznati britanski arhitekt Thomas Graham Jackson na putovanjima Dalmacijom od 1882. do 1885. godine, s kojih je ostavio zabilješke u svojoj knjizi tiskanoj u Oxfordu 1887. godine, upoznao Galvanija, koji je već tada izdao svoju knjigu o šibenskim plemićkim grbovima.
Galvani je pokopan na Svetoj Ani u grobnici njegova zeta Aloisa Gogale.
Dio njegove rukopisne ostavštine bio je kod Vicenza Miagostovicha (Miagostović), a dio je ostao kod Galvanijeve kćeri Lucijete Gogala, te je potom završio kod potomaka obitelji Gogala, gdje je i danas.
Galvanijev sin Antonio imao je brata dr. Eugenija, liječnika koji je bio i prvi ravnatelj šibenske bolnice pri njezinu otvaranju 1883.
Zanimljivo je da je dr. Vincenzo Galvani puno kasnije ostao zabilježen kao poznati lik Miljenka Smoje dr. Luiđi u njegovoj čuvenoj seriji "Naše malo misto".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....