U šibenskom zaleđu ozbiljno se razmišlja o projektu revitalizacije naselja prastanovnika Dalmacije, pokorenih od Rimljana početkom nove ere: Turisti će u Danilu živit ko Iliri

Jedino je fažol, koji nam je stigao iz Amerika tek u 16. stoljeću bio uljez u krepkom antičkom i obroku današnjice od žita-orza, boba i graha. Sve je to, zajedno s domaćom pancetom skuhao na gusto Miro Vukšić, predsjednik Mjesnog odbora Danilo i Udruge "Sv. Danijel", pokazujući kako se deset tisuća godina neprekinutog života uz plodno danilsko polje ogleda i u pijatu skuhanome u njegovoj konobi iza kuće, s pogledom na vrtal u kojem se plave rimska broskva i kupus verzot, kao što su se modrili i u vrijeme Municipia Riditaruma u prvim stoljećima nove ere. Ili još tisućljećima ranije, u srednjem neolitu dok je ovdje cvala svjetski poznata Danilska kultura, prvi put otkrivena upravo u Birnju-Bitinju 1951.

Krovovi od ševara

Kod Vukšića smo u ugodnom društvu ovaj put najviše zbog Ilira, početkom nove ere od Rimljana pokorenih i romaniziranih plemena starosjedilaca Danila i cijelog Balkana, od kojih su nam posvuda ostale suhozidne gradine na uzvisinama i dobar postotak krvi, naročito u žilama stanovništva uz hrvatsku obalu, utvrdili su genetičari.

Neumorni Vukšić zagovornik je zamisli da se u turističke svrhe, prvi put u nas rekonstruira ilirsko naselje i drži da bi u tu svrhu bili idealni zapušteni, urušeni katuni Vukšića, Kljajića i Raka, također uz danilsko polje gdje su pastiri još do prije 40-ak godina sezonski boravili sa stokom, naročito u vrijeme janjenja i teljenja.

Uvjeren je da su te kamene kućice, zidane usuho, evenutalno s nešto žbuke graditeljsko nasljeđe nepromijenjeno od prastanovnika okolnih gradina koji su se spustili u polje kada su položili oružje pred legionarima i nastavili živjeti u polju kao rimski građani. Pojate za stoku sjeća se, ne tako davno imale su krov od ševara grmolike močvarne trave site, kakav je vjerojatno pokrivao i ilirske nastambe.

Novac iz EU fondova

Ideju o rekonstrukciji ilirskog naselja razvijat će zasebno i nije dio već započetog Integriranog programa valorizacije kulturne baštine u Danilu, koji je nositelj Muzej grada Šibenika na inicijativu Udruge za održivi razvoj Danila "Sv. Danijel". Zajednički su aplicirali na natječaj za sufinanciranje iz europskih fondova te će do lipnja sljedeće godine biti zgotovljena projektno-tehnička dokumentacija vrijedna dva milijuna kuna za izgradnju muzejskog interpretacijskog centra s naglaskom na danilsku kulturu i ilirsku onomastiku unutar arheološke zone Šematorij. Centar će obuhvatiti cjelokupnu povijest Danila slično kao u muzeju Narone u Vidu kod Metkovića, zajedno s oko 400 starohrvatskih grobova, a svih sedam ovdašnjih spomenika kulture povezat će pješačke i biciklističke staze s edukacijskim panoima.

S time konačno, nakon desetljeća arheoloških istraživanja počinje dostojno predstavljanje i turističko brendiranje kulturnoga danilskog prostora, nerazdvojnog dijela Šibenika, zadovoljan je svestrani Miro Vukšić, također slikar amater i dopredsjednik šibenskog ogranka Matice hrvatske. S jednakom strašću kao slikanje oduvijek je volio nogomet te je pokretač nadaleko poznatog danilskog turnira u malom nogometu, potom i dječjeg turnira natjecanja prije dvadesetak godina.

Svetište boga Mitre

Rekonstrukcija ilirskog sela kao nadogradnja muzejskog interpretacijskog centra otkriva Vukšić, zamisao je njegovih prijatelja Natalije Princi-Duhović i Alena Mandića iz Zadra, vlasnika turističke agencije "Secret Dalmatia", specijalizirane za avanturiste koji na odmoru vole osjetiti više uzbuđenja, poput istraživanja špilja, što je i Natalijin hobi. Već je bila u danilskoj Stražbenici na Crnom brdu, špilji unutar nekadašnje ilirske gradine koja je ovdašnjim Ilirima-Riderima po svoj prilici služila i kao svetište boga Mitre, a za našeg boravka u Danilu spustila se još jednom.

- Meni je strast zapravo, izučavanje ponosnih, hrabrih Ilira, starosjedilaca ovih prostora i zbog njih se zapravo, spuštam u špilje. Upravo na ovom iznimnom lokalitetu poput Danila, gdje se kulturni slojevi neprekinuto slažu jedan na drugog deset tisuća godina, treba ukazati čast ilirskim plemenima koja su od Rimljana doživjela holokaust tijekom 200 godina ratovanja, dok ih nisu u krvi pokorili i romanizirali - govori Princi-Duhović, inače zlarinska nevjesta. Ekonomistica u Lučkoj upravi Split, spisateljica s četiri objavljene knjige među kojima i roman o tri posljednja dana života Nikole Tesle, piše novo djelo u kojem o krvavom pokoravanju Ilira govori imperator Tiberije. Zato slijedi njihove tragove posvuda u Dalmaciji.

'Starorimski nacisti'

- Mi se nažalost, ovdje dičimo rimskom civilizacijom, s dijelom povijesti kada smo, kazat ću, mi Iliri-Delmati, prastanovnici Dalmacije, bili pokoreni zato što nismo htjeli dati na sebe i odlučila sam ispričati tu tragičnu storiju o čemu u povijesti na nesreću, ne učimo na taj način.

Rimski vojnik pred Dioklecijanovom palačom ili bilo gdje ovdje, isto je kao da nacističkog vojnika postavite u Auschwitz! - uspoređuje Princi to razdoblje s nacističkim pohodom iz recentne povijesti, o čemu je, uz ostale, objavila članak na internetskim stranicama jednoga dnevnog lista.

U situaciji kada će Danilo po izgradnji interpretacijskog centra postati nezaobilazno odredište kulturnog turizma, grane s više od 30 posto ciljanih poklonika od ukupnog broja turističkih nomada, počast ilirskim ratnicima u zamišljenoj rekonstrukciji njihova naselja bila bi svakako dobra i radi bogatije ponude.
Jer, kaže Princi, inače zaposlena na kruzerskom turizmu - tim je kompanijama neka destinacija povoljna ne toliko zbog ljepote, nego po tome koliko fakultativnih izleta nude tamošnje agencije. S time svi više zarađuju, pa tako i kruzeraši.

Kakve su bile nastambe?

S eventualnom rekonstrukcijom ilirskog naselja, međutim, barem za arheologe postoji problem, a taj je da se uopće ne zna kako je izgledala tipična ilirska nastamba, budući da nema preostalih tragova ni jedne. Jednako kao što se ne zna kako su izgledali domovi prvih doseljenih Hrvata u ranom srednjem vijeku, naglašava Željko Krnčević, ravnatelj Muzeja grada Šibenika i član upravnog odbora Udruge "Sv. Danijel".

- Možemo jedino pretpostaviti da su kuće Ilira bile poput objekata u danilskim katunima - govori i nastavlja da načelno podržava zamisao o rekonstrukciji takvog naselja. Smatra da bi možda bilo najbolje izgraditi novu gradinu na kakvoj obližnjoj uzvisini, budući da konzervatori sigurno ne bi dozvolili intervencije na postojećim povijesnim lokalitetima. U svakom slučaju, danilski prostor ne bi trpio nešto tipa "turističkog Hollywooda", niti bi arheolozi i muzealci mogli stajati iza nečeg takvog - ističe Krnčević i dodaje:

- Svakako, bit ćemo pametniji nakon konzultacija s kolegama kojima su Iliri uža specijalnost. Budemo li se za što čvrstoga mogli uhvatiti, otvorit ćemo i taj projekt!