Osmanlijska vojska u Skradinu nije imala samo utvrdu na brdu Turina, već je još jedna postojala i na Gradini, na danas zaboravljenom toponimu, iznad bivšeg pogona Elemesa na ulazu u taj gradić. Tako se u austrijskim katastarskim knjigama iz 19. stoljeća, nazivala lokacija na kojoj su ovih dana otkriveni ostaci dviju osmanlijskih kula i zidina iz 16. i 17. stoljeća.
Pronašli su ih povjesničar Josip Pavić iz Odjela za kulturno-povijesnu baštinu Tvrđave kulture Šibenik i arheolog Andrija Nakić, u sklopu redovitih istraživanja i proučavanja utvrda na šibenskom i širem području. Zanimljivo je da su pronađeni ostaci osmanlijske utvrde bili, zapravo, skriveni među rovovima i položajima ograđenim suhozidom iz Drugog svjetskog rata.
– To je područje premreženo rovovima i suhozidnim položajima iz Drugog svjetskog rata. No, s južne strane pronašli smo djelomično sačuvane dijelove zida u dužini od 15 metara, s ostacima žbuke. On povezuje dva položaja, gotovo sigurno su to osmanske kule koje odgovaraju starim grafičkim prikazima. Također se naziru i ostaci zapadnog zida iz istog razdoblja. Uz zidove i na kulama nalazi se velika količina obrađenih ulomaka kamena i sedre, koje sigurno nisu donosili i obrađivali Talijani ili Nijemci u Drugom svjetskom ratu – uvjeren je Nakić.
Utvrda je vjerojatno izgrađena sredinom 16. stoljeća, kako bi stanovništvo moglo motriti Prukljansko jezero i na vrijeme uočiti opasnost koja od mletačkih brodova. Ipak, početkom Kandijskog rata, 1647. – 1648. godine, mletačka vojska je osvojila i potpuno razrušila dvije utvrde i džamiju u Skradinu. No, krajem rata, 1670., grad je vraćen Osmanskom Carstvu, da bi ponovno bio osvojen u Velikom bečkom ratu 1684., nakon čega počinje ponovni razvoj Skradina, objašnjava Pavić.
– Dvije karte iz vremena mletačkog osvajanja Skradina jasno prikazuju utvrdu, castello, koja se nalazila izvan grada. Također i nekoliko pisanih izvora i izvještaja mletačkih izvidnika također govore o jednom, višem utvrđenju koje su Turci izgradili da se obrane od galija. Postoji i treći veliki trag, a nalazi se u austrijskom katastru iz 1825., gdje se ovaj položaj naziva Gradina – ističe Pavić.
Međutim, toponim Gradina bio je brzo zaboravljen jer je izostao u kasnijim kartografskim prikazima Skradina. Pavić podsjeća kako se do sada smatralo da su Turci bili smješteni samo u utvrdi Turina, neposredno iznad grada.
– Od svih istraživača koji su obrađivali povijest skradinskog kraja, na moguće postojanje utvrde upozorio je samo fra Josip Ante Soldo prije gotovo tri desetljeća. Nedavna gradnja biciklističke staze do vodospreme otvorila je mogućnost istraživanja i valorizacije ovog područja. Utvrda koju možemo provizorno nazvati Gradina nalazi se na nepristupačnom terenu obraslom makijom i alepskim borom, ali kada bi se lokalitet očistio, bolje snimio i provela, barem ograničena, arheološka istraživanja ova dominantna lokacija, koja je očito bila važna za Skradin u jednom povijesnom razdoblju, sigurno se može kvalitetno prezentirati – zaključio je Pavić.