Nakon višemjesečne stanke, dijelom uzrokovane i koronom, šibenska Galerija sv. Krševana ponovo je otvorila svoja vrata i ugostila prvu ovogodišnju izložbu u svom prostoru.
Pod nazivom Omnibus svoje slike izlaže istaknuti istarski umjetnik Bojan Šumonja iz Pule koji je u Veneciji diplomirao kiparstvo, ali je medij u kojem se najčešće izražava upravo slikarstvo. Šumonja nije nepoznat šibenskoj publici, barem ne onoj koja pomnije prate ovdašnja likovna događanja. U galeriji na Gorici izlagao je prije 10 godina, a ponovni susret bio je planiran u ožujku. No, tada je njegova suradnja s Galerijom sv. Krševana bila prekinuta, zbog uvedenih mjera za sprečavanje širenja zaraze novim koronavirusom. I to usred priprema za izložbu.
Ipak, nije se odustalo te šibenska publika sada, tj. do 10. srpnja, ima priliku posjetiti i razgledati izložbu zanimljivu i zbog svoje raznovrsnosti, odnosno činjenice da Šumonjine slike, a to ističe i sam umjetnik, izgledaju kao da pripadaju različitim ciklusima. Stoga, pomalo u šali, umjetnik kaže kako bi se moglo reći da je to skupna izložba jednog autora.
-Sve je počelo prije godinu dana kada sam osvijestio svoju pomalo šizofrenu poziciju, a to je da istovremeno slikam posve različite slike, kao da su iz različitih ciklusa. Onda sam odlučio da napravim izložbu koja će pokazati tih nekoliko mojih ciklusa – kazao je Šumonja ističući kako mu se u tom kontekstu nametnuo i posve logičnim učinio i naziv izložbe posuđen iz filmskog svijeta. Poveznica koja se kroz Šumonjin Omnibus provlači, uz nezaobilazni humor, ironiju i neprikriveni angažman, je lik zeca i drugih plišanih igračaka koji se pojavljuju na svim slikama.
-Osim četiri velike crno-bijele slike koje su bile dio moje izložbe lani u Zagrebu, sve ostale su nove i do sada nisu bile izlagane. Primjerice, Atomski, slijeva na kvadrat, slika je koja prikazuje Bikin otok gdje su Amerikaci izvodili nuklearne pokuse. Ipred je ubačena fotografija dva para bezbrižnih kupača koji trče po plaži, a iza njih se događa nuklearna eksplozija. To je oksimoron koji pokazuje koliko se neodgovorno čovjek ponaša prema prirodi. U kutu je plišani zec koji se provlači kroz sve slike kao što u omnibusu uvijek postoji jedan lik, tema ili motiv koji se provlače kroz sve priče. Tu je i slika iscjeljujuće energije majke Zemlje gdje vidimo ljude s glavama u pijesku što se može iščitavati kao da su se povezali sa Zemljom i iz nje crpe energiju. Ali, može ih se shvatiti i kao ljudi nojeve koje nije briga što se događa oko njih. Jedna mi je Izraelka rekla kako me nije sramota tako nešto izložiti, jer je valjda mislila da je to proklamacija islama... Dakle, slika se može tumačiti iz više kutova, a sve opet povezuju te plišane igračke koje daju određenu dozu humora tim, recimo tako, apokaliptičnim temama – kazao je Šumonja koji se na otvorenju, šibensku publiku, jednostavnim riječima i duhovito, proveo kroz svoje radove.
I vic o Zagorcu, koji je svoju radišnost gazdi koji ga je zaposlio kao drvosječu, objasnio time da je tu vještinu stekao u Sahari, bio je dovoljan okidač da Šumonja naslika veliko platno s bezbroj posječenog drveća, prizor koji u današnjem svijetu u kojem se šume nemilosrdno uništavaju ili nestaju u požarima, postaje gotovo svakodnevica na koju je umjetnik morao reagirati. Sliku je nazvao Sam posekel, jer je Zagorac upravo tako odgovorio gazdi kada ga je ovaj priupitao o stečenoj vještini: "Kako u Sahari, kad je to pustinja?".
Među radovima izloženim u Šibeniku je i Šumonjin hommage Uljaniku s likovima raznih superjunaka, koji bi, reći će umjetnik, valjda jedini još mogli spasiti potonulo pulsko brodogradilište.