Drago mi je što se ljudi osjećaju ugodno uz moje slike

Katarina Urem, restauratorica štafelajnog slikarstva i polikromirane drvene skulpture zaposlena u Muzeju grada Šibenika, šibenskoj je javnosti otkirla svoju, do sada, nepoznatu stranu. Ova diplomirana profesorica likovne kulture i restauracije koja je studij završila na splitskoj Umjetničkoj akademiji, u Galeriji sv. Krševana na Gorici prvi put izlaže svoje slike. Slikarstvom se, kaže, oduvijek pomalo bavila, ali posljednjih godina počela je intenzivnije raditi, pa je tako rođena ideja da ono što radi u intimi svog doma, javno izloži.
Tema njenih radova isključivo je cvijeće, a prema reakcijama posjetitelja koji očito nisu ostali ravnodušni na motive i kolorit njenih radova, Urem ne krije zadovoljstvo uspjehom prve samostalne izložbe u gradskoj galeriji u kojoj izlažu mahom već afirmirani i poznati suvrmeni hrvatski umjetnici.
– Moj posao je da se bavim konzervacijom i restauracijom slika, što je možda poveznica s mojim slikanjem, ali na drugačiji način. U muzeju se bavim slikama drugih autora, drugim temama i tehnikama, a kod kuće stvaram nova, svoja djela. Tko zna, možda jednom i ona dođu na restauraciju – uz smijeh objašnjava Katarina.

Likovna kultura i restauracija

Diplomu na Umjetničkoj akademiji u Splitu stekla je 2001. godine, a u vrijeme kada je odlazila na studij, reći će, znala je tek da je zanima likovna kultura te da se u doglednoj budućnosti vidi kao profesorica likovnog. U međuvremenu otkrila je restauraciju.
No, paralelno s restauracijom i stjecanjem iskustva u toj struci, Katarina se počela sve više okretati slikanju.
– Oduvijek sam kod kuće pomalo slikala. Ali to je više bilo usput. Nikada nisam o sebi razmišljala kao o slikarici, niti sam razmišljala da studiram slikarstvo. Tome nisam pridavala neku veliku važnost. Iako me slikanje oduvijek privlačilo ono nikada nije probilo u prvi plan! Barem je tako bilo sve donedavno!

Slikarska duša

Objašnjenja za svoj "kopernikanski" obrat Katarina nema, ali, smijući se, ističe kako danas slika gotovo svakog dana!
– Prije pet godina slikanje je u mom životu dobilo snažniji zamah. Ne znam zašto i kako se o to dogodilo. Djeca su bila mala, imam dvoje djece, i jedva sam čekala da dobijem svojih pet minuta. Čim bi zaspali, izvadila bih boje i papire i radila. Sve bih to spremila kada bi se djeca probudila, a onda opet… Očito je u meni postojala neka potreba koja me gonila da radim. U početku je to bilo vrlo skromno. Radila sam za sebe i jedino mi je važno bilo da slikam. Onda su došle i reakcije drugih i ljudi su me pitali kada ću pokazti to što radim. Tako sam počela razmišljati da bi moje slike možda i drugima nešto mogle predstavljati, da bi i mogli u tomu uživati i naći nešto za sebe. Kad sam to shvatila, prije dvije godine počela sam razmišljati i o izložbi. Tako je to počelo i sada gotovo svakodnevno slikam – kazala je Urem i dodaje kako premda ne bježi od drugih motiva i tema, u posljednje vrijeme isključivo slika cvijeće pa je slijedom toga i izložba postala "cvjetna".
– Cvijeće je za mene dobra tema, dobar medij da izrazim neki svoj trenutak ili stanje. Ono je na različite načine slikano, negdje je to lazurnije, a negdje je tekstura gušća… Jednostavno sve ovisi o mom raspoloženju i stanju… Ovom izložbom htjela sam dati nešto lijepo i toplo da ljudima bude drago i da se ugodno osjećaju, ne samo vizualno nego da ih ove slike iznutra dotaknu. Manje stilskog i umjetničkog, recimo, a više ljudskog. I bez pretenzija – zaključuje Urem.