Nekada su i umjetnici bili popularni, danas su im slavu ukrali političari

Deset je godina iza njih, deset godina napora i nastojanja da svoje likovno stvaralaštvo predstave sugrađanima, da ono što rade učine vidljivim i prepoznatljivim segmentom šibenske kulture. U minuloj godini tu su svoju godišnjicu obilježili gostovanjem u Splitu te su je na kraju godine zaključili zajedničkom izložbom u Galeriji sv. Krševana na Gorici.

Oni su Grupa 9 i već odavno prerasli su brojku s početka osnivanja. Trenutačno udruga ima 14 članova, mahom akademski obrazovanih slikara, grafičara, kipara, restauratora, likovnih pedagoga i nastavnika, grafičkih i modnih dizajnera… No, ime, barem za sada, ipak ne misle mijenjati, ističe predsjednik Grupe 9 Predrag Jokić, koji radi kao odgojitelj-likovni terapeut u Centru za odgoj i obrazovanje Šubićevac, a iza sebe ima 70-ak izložaba, što skupnih, što samostalnih.

Ogroman trošak

- Kada smo se 2008. godine osnovali, bio je deveti dan u mjesecu i bilo nas je devetero, pa smo se tako i nazvali Grupa 9. Nemamo neki programski manifest, ne dižemo revoluciju, niti se bavimo idejom da srušimo vlast i uspostavimo neku novu… Jednostavno smo se željeli okupiti i stvoriti čvrstu likovnu jezgru u gradu i županiji. Najviše nas je iz Šibenika, ali neki naši članovi žive u Drnišu, Zadru, Zagrebu… Većina nas od prije su članovi šibenskog ogranka Matice hrvatske, ali s Grupom 9 željeli smo napraviti iskorak, još više raditi i izlagati čak i izvan Šibenika, kao što je to bilo u 2017. godini kada smo imali odlično posjećenu izložbu u Muzeju Mimara u Zagrebu, a još prije izlagali smo i u Makarskoj te Zadru - govori Jokić.

Htjeli su više i bolje, no nakon deset godina Grupa 9 još uvijek se suočava s problemima kao na početku svog rada. Iako među šibenskim likovnjacima i dalje postoji interes da se pridruže udruzi, zbog vrlo skromnog proračuna više se ne može širiti, žali se Jokić.

- Kada radimo izložbu, onda sudjelujemo svi, osim ako netko sam ne odustane jer možda nema novi rad koji može izložiti. Mi se financiramo od članarina i 3000 kuna, što je za tisuću više negoli prijašnjih godina, koliko dobivamo od Grada Šibenika, a s tako malo novca teško je napraviti izložbu, pogotovo ako idemo izvan Šibenika. Istina, dobivali smo i jednokratnu pomoć od tisuću kuna od Županije, ali sve je to nedovoljno novca za ozbiljniji rad. Eto, velika nam je želja da, nakon Zagreba i Splita, odemo i u Osijek, Rijeku… Barem da obiđemo ta naša četiri veća grada, ali, treba platiti transport slika i skulptura, put, treba netko doći i dan ranije da postavi izložbu, a to znači platiti i noćenje. Sve je to za nas ogroman trošak!

Osjećaj tuge

Zbog svega toga, likovni život, primijetit će Boris Borko Čelar, u Šibeniku je rudimentaran. Čelar je u Grupi 9 od njezina osnutka, a nakon završene srednje umjetničke škole u Splitu i studija dizajna na Višoj školi za tekstil i odjeću pri Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, povratkom u rodni Šibenik bavio se umjetničkim oblikovanjem, izradom scenskih rekvizita, lutaka, modela i maketa, a niz godina radio je i kao aranžer izloga nekadašnjeg trgovačkog lanca "Šibenka".

- Grupa 9 nastala je kao reakcija na nezainteresiranost gradskih i županijskih institucija prema domaćem stvaralaštvu. Ne postoji nijedna gradska i županijska likovna manifestacija koja bi mogla okupiti likovne umjetnike koji žive i rade u Šibeniku i županiji, koji tu stvaraju. Ako ovdje uopće i postoji ikakva kulturna politika, ona je gotovo isključivo usmjerena na estradu i promociju umjetnika koji dolaze izvana. I nakon ove izložbe u Galeriji sv. Krševana, kući sam se vraćao s nekim osjećajem tuge. Sve to skupa nije baš puno evoluiralo… Držimo se koliko možemo sami, ali ne možemo parirati estradama i skandalima. Sve mi je to jasno i tako treba i biti, ali ni ono malo koliko bi moglo biti ne možemo dobiti - smatra Čelar, koji posljednjih godina intenzivno problematizira suvremene teme i društvene klišeje. Tako je i ovaj put u formi diorame, svojevrsne makete, suprotstavio uobičajeni doživljaj Mediterana s idiličnim plažama, kupačima, pijeskom i školjkicama sa slikama izbjeglica koje se, kao slamčice spasa, žele dokopati tih istih plaža.

- Htio sam potaknuti nekoga na razmišljanje, na asocijacije da nije sve onako kako nam se čini. Nije Mediteran samo slana srdela, sunce, more… Na tom moru ljudi svakodnevno umiru - naglašava Čelar.

Kultura na marginama

Među onima koji su u Grupi 9 od početka je i najstariji njezin član Ante Bergam Momin. Rođen je na Krapnju, gdje je i prva saznanja o slikarstvu dobio od fra Ambroza Testena koji je tada živio u krapanjskom franjevačkom samostanu. Bergam je godinama živio i radio u Njemačkoj, gdje je od države dobio i status likovnog umjetnika. Njegovo šibensko iskustvo pak posve je drugačije – slikarstvo i umjetnost ovdje malo koga danas zanima.

- Na otvorenjima naših izložbi bude više autora nego publike. Ja gotovo 55 godina slikam i mogu reći da su prije likovne izložbe bile posjećenije, da su medijski bile više popraćene. Celebrity su danas političari, a ne ljudi od kulture - pomalo rezignirano govori Bergam.
Bez poticaja, jasno je, nema ni rasta, a s mrvicama iz gradskog proračuna Grupa 9 teško da na likovnoj sceni, barem šibenskoj, može izazvati neki veći val, a kamoli tsunami koji bi u svijet umjetnosti uvukao veći broj ljudi. Jokić se prisjeća svog školovanja kada je cijeli razred s profesoricom likovnog odlazio na izložbe i u Split u Školu primijenjene umjetnosti. Danas je, smatra, tako nešto neizvedivo.

- Bez likovne kulture u školama, a ne jednog sata tjedno, bez razvoja i takvog odgoja, nema ni interesa za kulturu - kategoričan je Jokić.
Nekada se od slikanja moglo živjeti, potvrđuje i vodički slikar Vladimir Mihoković Miha. Njegove masline i morske vedute vjerojatno krase mnoge domove. Malina je, kaže, simbol dugovječnosti, opstanka i borbe te ju je zato volio i slikati. Sada više voli eksperimentirati. Možda otud i njegov optimizam kada je u pitanju budućnost Grupe 9. Novo vrijeme donosi nove izazove, ali, kaže, i nove inicijative!