"Na/do/gradnja" Lane Stojićević: Ljudi svoju parcelu shvaćaju kao svoj dvorac

Salon Galić od srijede u 20 sati pa do 8. kolovoza ugostit će izložbu "Na/do/gradnja", nagrađivane mlade umjetnice Lane Stojićević. Kao najava izložbe, od ponedjeljka je u istočnom krilu Dioklecijanovih podruma postavljena i instalacija male građevine nedovršenog improviziranog apartmana, koja će se također moći razgledati do 8. kolovoza. Mlada umjetnica rođena u Šibeniku slikarstvo je diplomirala 2012. na Umjetničkoj akademiji u Splitu, na kojoj sada radi kao vanjska suradnica. Sudjelovala je na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu i dobila nekoliko važnih nagrada.

Pažnju je privukla i diplomskom izložbom goblena "Dvoboj" i fotografijama brda opasnog otpada u selu Biljane Donje. Zapažena je bila i izložba o "estetici" suvremene dalmatinske bespravne gradnje i fenomena masovne apartmanizacije ''Villa Roza''. Lana Stojićević zna privući pažnju, ali i pohvale. Tako će, pretpostavljam, biti i u Galića. Računajući i namjernike što će ući pomislivši da je riječ o turist-birou ili agenciji za nekretnine.

Zašto ste u naslovu izložbe "Nadogradnju" podijelili na tri dijela, kao "Na/do/gradnju"?
– U konceptu izložbe bitna su mi sva tri pojma. Gradnja općenito kao prvi stupanj uokvirivanja prostora, osvajanja teritorija i označavanja prostora svojim, te dogradnja i nadogradnja kao često prakticirani načini proširenja tog osvojenog prostora.

U najavi se ističe da je izložba svojevrsni nastavak vašeg uspješnog projekta "Villa Roza". U kakvom su odnosu ta dva projekta, u čemu su sličnosti i razlike njihovih koncepata i umjetničkih izvedbi?
– Osnovna tema izložbenih projekata je specifična suvremena lokalna i amaterska gradnja, u Dalmaciji dodatno potaknuta apartmanizacijom. Radi se o najčešće velikim šarenim objektima koji su prepuni ukrasa, balkona, vanjskih stubišta, balustrada... Osim same estetike, jednako mi je bitan i društveni kontekst takve gradnje. Kako je riječ o iznimno kompleksnoj temi koju je nemoguće obraditi jednom izložbom, u svakom radu fokus stavljam na neke druge aspekte te teme. Estetika takvih kuća mi je iznimno zanimljiva i gotovo neiscrpna za daljnju likovnu obradu, a u svakom radu koristim i druge medije.

 

"Villa Roza" je jedna pseudostručno projektirana kuća koja nije realizirana kao prava kuća, nego kao svadbena torta. Ceremonijalno rezanje te svadbene torte prezentirano je fotografijama. Ono počinje pristojnim rezanjem jedne kriške torte, a završava rastrganom tortom-kućom.

Zanimljivo mi je da divlju gradnju najčešće karakterizira ovakva estetika. Zato mi je u ovom radu najbitnija paralela ostataka pojedene torte s pitoresknim ruševinama divlje gradnje. Zbog aktualnog procesa legalizacije bespravno izgrađenih objekata, divlja gradnja postala je zapečaćena činjenica u prostoru.

Proširenjem rada "Parcela", koji se sastoji od šest maketa, nastala je izložba "Na/do/gradnja". U "Parceli" s jedne kuće prelazim na naselje, na odnose i prostore između susjednih objekata i odnose prema krajoliku i prostoru općenito. Kako je tema rada vizualno i prostorno agresivna arhitektura i nekontrolirani rast neplanske gradnje, u takvom naselju arhitektura potpuno osvaja krajolik.

Bit će izložena i maketa, studija slučaja bungalova Vitićeva motela u Biogradu, koji je preuređen (obojen žutom i zelenom) i dograđen dvoranom za vjenčanja. Preuređenje ne poštuje originalan projekt, nego ga karakterizira upadljiva estetika koja je osnovna tema izložbe. Zanimljiv mi je spoj suprotnosti turističke arhitekture modernizma i estetike suvremene apartmanske gradnje (planska nasuprot entropiji divlje gradnje, uklapanje u krajolik nasuprot napadnog dominiranja nad njim, povratak ornamentu itd.). Da karikiram situaciju, bungalovu sam nadogradila još jedan kat i dodala krov!

 

U predgovoru kustos Dalibor Prančević piše da je vaša umjetnička strategija fokusirana na borbu za prostor i "izmišljanje prostora". To je osobito važno ne samo u funkcionalnom nego i u estetskom smislu, navodi on. Kako to "izmišljate prostor"?

– Borba za prostor i izmišljanje prostora, osvajanje dostupnih i nedostupnih prostora ključni su pojmovi izložbe. Zanimljivo mi je shvaćanje privatnog prostora kao svetinje, kao svog "dvorca" koji treba braniti, ali iz kojeg možemo "napadati" druge kad god poželimo, otimati javni ili susjedov prostor (npr. čest je primjer krađe susjednog terena proširenjem dvorišta).
Rad "Parcela" zamišljen je tako da se šest kuća različitih vlasnika gusto građenih na šest parcela natječu za prostor. Iako su ograničene kvadraturom parcele, snalažljivošću i bahatom borbom za što više prostora, nekontrolirano se šire u visinu, što novim katovima/apartmanima, što balkonima koji ulaze u prostor druge parcele na kojoj još nije izgrađena kuća. Taj princip ponavlja se u gradnji svih maketa: kuća koja se gradi na "napadnutoj" parceli sužava se na tom dijelu, ali prema drugim parcelama nastavlja istom mjerom. Naselje isprepletenih kuća samo je karikirana verzija apsurdnih, ali realnih situacija s terena. Za potrebe aktualne izložbe, na nekim maketama izvedene su izmjene (npr. zatvaranje dijelova kuće PVC stolarijom), ali je nastala i jedna nova kuća zamišljena tako da s lijeve i desne strane isti vlasnik ima dvije manje parcele, pa se odlučio za izgradnju dviju visokih građevina koje se iznad postojećih šest maketa nadvijaju poput mosta.

Trend kič-gradnje, apartmanizacije i iznajmljivanja svega i svačega, čini se, širi se i na kontinent. Planirate li izložbu postaviti i u drugim gradovima?
– Ovakva vrsta gradnje nije specifična samo za Dalmaciju, ali je na razini Hrvatske ovdje najzastupljenija i najčešće, iako ne nužno, vezana uz apartmanizaciju. Na takav način građene su i kuće koje nisu namijenjene iznamljivanju, ali i one koje su istodobno i domovi i apartmani. Rad "Parcela" već je bio izložen na "HT nagradi" u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu te samostalno u Galeriji AK u Koprivnici i Galeriji "Krševan" u Šibeniku, ali ne u ovoj proširenoj verziji. Nadam se da će i za to biti prilike.